‘Opasan zavoj‘: Krivine opsesije

Frapantan je tajming filma "Opasan zavoj" ("Sharp Corner") u hrvatskim kinima. "Opasan zavoj" pojavio se na velikim ekranima svega jedan dan nakon grozne prometne nesreće koja još uvijek šokira Splićane. Naime, priča filma usko je vezana uz prometne nesreće, ali na drukčiji način u odnosu na, recimo, "Sudar" Davida Cronenberga. "Sharp Corner" općenito izvrće očekivanja gledatelja, inspiriran istoimenom kratkom pričom Russella Wangerskog iz 2012. godine koju je u scenarij pretočio redatelj Jason Buxton.

Kad se tročlana obitelj useli u naizglednu kuću iz snova izvan grada i žena na muževu opasku "Pogledaj ovo mjesto..." kaže "Zastrašujuće je!", gledatelj sluti da bi mogao svjedočiti još jednom u nizu "haunted house" horora. Međutim, Josh McCall (Ben Foster), njegova supruga Rachel (Cobie Smulders) i sin Max (William Kosovic) neće doživjeti bliske susrete s duhovima prijašnjih stanara, nekakvu opsjednutost i tome slično, makar film koketirao s hororom kad pokraj kuće prođe kamion za prijevoz drva, simbol serijala "Put bez povratka".

Opsjednutost je drugog tipa u filmu i njihova noćna mora nije nadnaravne prirode, neovisno o tome što mjesto gdje su doselili također ima mračnu prošlost. Nije nimalo čudno da je kuća bila šest mjeseci na tržištu jer Josh i Rachel ubrzo shvaćaju da žive tik do "minskog polja" za prometne nesreće (poput kuće do groblja u "Poltergeistu") i ljudi će početi umirati na njihovom travnjaku. Istu večer kad su se uselili jedan se automobil zabio u stablo ispred kuće.

Josh i Rachel vodili su ljubav da bi najednom čuli snažan udar i guma automobila doletjela je kroz zatvoreni prozor i zamalo ih teško ozlijedila. Pijani vozač, tinejdžer, ostao je na mjestu mrtav, a suputnici teško ozlijeđeni. Postoji znak koji upozorava vozače na zavoj, ali je prekriven granjem, a vjerojatno nije ni dovoljan ako prevelikom brzinom uđu u okuku.

Nedugo poslije, događa se i druga prometna, taman kad je Josh roštiljao burgere u dvorištu, a kad jednom udesu posvjedoči siroti Max i bude traumatiziran prizorom vozača zapaljenog u automobilu da počinje čupati kosu, Rachel želi da prodaju kuću i odsele se.

Dom koji bi trebao pružati sigurno utočište za obitelj djeluje "kao ratna zona" u filmu koji se raspliće kao mračna karakterna studija na razmeđi intenzivne psihološke drame i trilera, uz određene elemente satire i crnog humora, samo bez nadrealnih i apsurdnih upliva da "Opasni zavoj" bude kao "Surfer" s Nicolasom Cageom, premda može s njim tvoriti "double bill". 

Buxton i Foster stvaraju nesvakidašnji glavni muški lik. Josh postaje opsjednut udesima i odlučan je da nešto poduzme, tj. spasi unesrećene kad se idući put dogodi nešto slično jer "hitnoj treba deset minuta da dođe". On odlazi na tečaj prve pomoći i krije to od supruge kao i otkaz koji je dobio na poslu, potiho razvijajući kompleks spasitelja i tražeći neku "višu ulogu" da dokaže svijetu kako je nešto više od običnog obiteljskog (otac, muž) i poslovnog čovjeka (mrzi svoj posao) dok vodi neispunjen, mediokritetski život i evidentno prolazi krizu srednjih godina.

Jedna od ključnih scena za razumijevanje lika dolazi u trenutku kad se Josh s Rachel i Maxom nalazi u luna parku i ne uspijeva ispasti junak i osvojiti medu za sina. Opsjednutost vodi Josha u polagano ludilo koje tiho isijava iz njegovih očiju i ljulja temelje braka i obitelji kao što to obično biva u filmovima kad se nečim opsjednuti patrijarsi počnu polako sve više izolirati od ostatka familije, od Spielbergovih "Bliskih susreta treće vrste" do Kubrickova "Isijavanja".

Svjetla svemirskog broda iz "Close Encounters Of The Third Kind" zamjenjuju farovi automobila. Princip je isti, ali Fosterov Josh doživljava nepovratniju promjenu i silazi dublje u ludilo od lika Richarda Dreyfussa. Ne samo da on kupuje lutku za prvu pomoć da može vježbati davanje umjetnog disanja kući i zanemaruje da njegov sin rekreira viđenu nesreću s igračkama vatrogasnih i inih vozila, nego i priželjkuje nesreće da se dogode.

Kvragu, ispilat će prometni znak motornom pilom kako bi ih izazvao, bivajući istovremeno "piroman i vatrogasac", kako je opisan Ethan Hunt u petoj "Nemogućoj misiji". Posrijedi je prilično istančan silazak u ludilo na tragu "Jokera", samo tiši, prikladno za Fostera, jednog od najboljih i najdosljednijih glumaca današnjice ("Glasnik", "Sve ili ništa", "Galveston", "Ne ostavi traga"...) oko kojeg se nikad ne stvara prevelika buka, osobito u tzv. sezoni nagrada.

Foster je impresivan u nepredvidljivom, a promišljeno režiranom ostvarenju (dojmljive pozicije kamere, još bolji zvuk) podatnom za iščitavanja koji u zadnjoj trećini povremeno "zapleše" na cesti kad se čini da je redatelj prebrzo ušao u zavoj i da bi sam film mogao doživjeti udes. Srećom, to se nije dogodilo. Da jest, Josh je sigurno bio spreman priskočiti u pomoć.