‘Osveta je poslužena‘: Parazitiranje na ‘Parazitu‘

Odmor na jugu Francuske postaje noćna mora za bogatu njemačku familiju iz Frankfurta nakon susreta sa siromašnom mladom hotelskom radnicom skrivenih okrutnih namjera u trileru “Osveta je poslužena” (“Delicious”).

Već po ovom kratkom sinopsisu naslućuje se da debitantski dugometražni uradak redateljice Nele Mueller-Stöfe, koji je nakon svjetske premijere na Berlinaleu postao dostupan na Netflixu, pripada novom valu satiričnih filmova (trilera, crnih komedija, drama, horora) uperenih kontra ekonomske nejednakosti i privilegiranih bogataša u “eat the rich” ključu.

Taj val je buknuo oskarovskim trijumfom “Parazita” Joon-ho Bonga. Filmove kao što su “Spremni ili ne”, “Nož u leđa”, “Meni”, “Trokut tuge”, “Bazen beskraja” i “Saltburn” prošle godine su naslijedili “Veni Vidi Vici” i “Tiha sluškinja”, sada i “Osveta je poslužena”. Od svih navedenih “Delicious” možda i najviše parizitira na oskarovcu “Parasite”, a i najslabiji je u nizu, donoseći malo toga novoga za stol osim isforsiranog šoka tijekom (ne)očekivanog preokreta u završnom činu.

Priča, dakle, slijedi Esther (Valerie Pachner), njezina muža Johna (Fahri Yardim) i njihovu djecu Albu (Naila Schuberth) i Philippa (Caspar Hoffmann) na ljetovanju u Francuskoj. U prvoj sceni obitelj se zatekne u autu usred potencijalno nasilnog protesta zbog neimaštine u regiji.

Jedne noći vraćajući se u vilu John, kao, obori mladu španjolsku djevojku Teodoru (Carla Diaz; izgleda kao tamnokosa Greta Scacchi s Amelie frizurom), radnicu iz lokalnog hotela. “Kao” jer vidjeli smo da je Teodora to obaranje inscenirala sa svojim prijateljima koji biraju “žrtve” podižući tihu pobunu protiv visoke klase (“Što ti se čini? Nisu dovoljno bogati...”), a Mueller-Stöfe režira scenu po uzoru na “Znam što si radila prošlog ljeta”.

Familija pokuša podmititi Teodoru da kompenzira njezinu bol i da ne moraju na policiju (vožnja u pijanom stanju), a zatim je i zapošljava kao kućnu pomoćnicu nakon što im je prodala priču da je dobila otkaz zbog ozljede. Jednom kad uđe u vilu, Teodora igra predvidljivu igru svakome tko je gledao “Ruku koja njiše kolijevku” i slične trilere s uljezima u domu/familiji koje je redateljica ubacila u blender i izmiksala zajedno s predstavnicima “eat the rich” trenda, zauzimajući “novi položaj u kući”, da postane “član obitelji”, ne samo “sluškinja”.

Teodora se sprijateljuje s radoholičnom Esther i njezinom zanemarenom kćerkom koja opaža da je mami ukrala mobitel i gaćice, zavodi sina tinejdžera odjevena u bikini, pa i supruga u krizi srednjih godina kad pred njim u krupnom planu sa sočnim usnama zagrize smokvu i kaže “Delicious”, praveći duboki razdor u ionako već “načetoj” obitelji.

Mueller-Stöfe je bolja redateljica nego scenaristica i uspijeva načiniti film kompulzivno gledljivim (ili jestivim, ako već ne i trilerskom poslasticom) unatoč efektu “već viđenog” kojeg je naizgled svjesna kad Teodora u jednoj sceni nosi majicu s natpisom “deja vu”.

Redateljica katkad uspije stvoriti ominoznu atmosferu, ali često predoslovno servira metaforu i nasilu šopa gledatelje u trenucima kad bi trebala stati i pustiti ih da sami “(po)jedu kolače”, parafrazirajmo Mariju Antoanetu. Njezinom trileru nedostaje tenzije i suptilnosti u društvenoj kritičnosti. “Osveta je poslužena” odveć je bukvalna u oslikavanju “eat the rich” fraze.