Renesansa glumca Brendana Frasera nastavlja se u "Članu obitelji" ("Rental Family"). Fraser je nakon oskarovskog "comebacka" s filmom "Kit", pronašao lijepu "meta" ulogu u dirljivom, elegičnom ostvarenju na razmeđi melodrame i komedije kakve je nekoć snimao Tom Hanks.
U "Članu obitelji" Fraserov lik Phillip Vandarploueg je drugorazredni sredovječni američki glumac u Tokiju. Phillip je otišao u Japan zbog unosne reklame za zubnu pastu i ostao tamo živjeti, očekujući neku veću glumačku gažu poput Godota, kao što je i sam Fraser godinama čekao na povratak u prvu ligu dok nije snimio "The Whale".
On je bolno usamljen i vidimo ga kako gleda kroz prozor u živote stanara iz zgrade nasuprot njegove u melankoličnoj sceni koja evocira "Prozor u dvorište", ali na način "Izgubljenih u prijevodu". Moderni klasik Sofije Coppole o usamljenim dušama u Tokiju reflektiran je i time da je Phillip američki glumac u potrazi za konekcijom i nekim novim samootkrićem kao što je to bio i osamljeni Bob Harris (Bill Murray), ali i ugođajnom glazbom Jónsija i Alexa Somersa (zajedno radili muziku za "Alohu").
Ipak, redateljica Hikari ("Tokyo Vice", "Beef") i direktor fotografije Takuro Ishizaka, svjesni neminovne usporedbe s "Lost In Translation", bježe od neonskih kolornih prelijeva noćnog Tokija. Veći dio filma odvija se po danu, i to na lokacijama izvan užeg centra japanskog velegrada, otkrivajući gledateljima njegovu drugu, mirniju, neotkrivenu stranu poput "Savršenih dana" Wima Wendersa.
"Rental Family" posjeduje nešto od tokijskog "zena" Wendersova bisera dok kronocira potragu tužnog Phillipa za smislom života u zemlji gdje će on uvijek biti "gaijin" (stranac"). Uloga "tužnog Amerikanca" na lažnom sprovodu pokojnika koji će biti dirnut oplakivanjem njegovih bližnjih ("Konačno osjećam da zaslužujem postojati!") dovodi Phillipa posredno do agencije "Rental Family" koja, pod vodstvom Shinjija (Takehiro Hira), "klijentima pruža savršenu sreću" i "prodaje emocije".
Zaposlenici agencije igraju uloge u klijentovim životima, glume njihove članove obitelji i pomažu im emotivno. To su "uloge sa stvarnim značajem", kako smatra Shinji i time pridobiva Phillipa. Isprve Phillip glumi mladoženju i prijatelja usamljenom ljubitelju videoigara, a onda dobiva iduća dva zadatka, nemjerljivo zahtjevnija.
Jedan je da glumi novinara koji treba napisati veliki članak o starom, pomalo zaboravljenom glumcu, nekoć velikoj zvijezdi imena Kikuo (Akira Emoto), na nagovor njegove kćerke, kako bi mu dao na važnosti i saslušao njegovu priču dok se ovaj još sjeća života, tj. prije nego izgubi pamćenje. Drugi – da na poticaj njezine majke glumi oca 11-godišnje djevojčice Mije (Shannon Gorman) kojeg nije nikad upoznala kako bi pospješio njezin upis u privatnu školu.
Uloge su povezanije nego što se čine: Kikuo je bio odsutni otac i kćerka ga je poznavala kao "čovjeka s ekrana", zbog čega se kaje, a taj osjećaj Phillip proživljava s klinkom i njih dvoje se postupno zbližavaju kao pravi otac i kći, razvijajući međusobnu naklonost. "Smijete iskazati emocije, ali ne smijete postati emotivni.
Svi se odnosi moraju okončati", Shinjijev je naputak koji potvrđuje da ovo što radi agencija baš i nije moralno ispravno i djeluje kao eksploatacija osjećaja. Iako se "katkad smiješ pretvarati", kako Phillip kaže Miji kad ona uoči lažnost u šarenilu muzeja digitalne umjetnosti prilikom posjete s "tatom", njegovi očinski osjećaji prema "kćerki" postaju pravi (i "vice versa"), unatoč tome što je njegov lik oca fiktivan i samo bi ga trebao glumiti.
Mogu li se emocije "iznajmiti" i glumljeni osjećaji postati pravi? Što je pravo, a što gluma? "Član obitelji" istražuje granicu na relaciji stvarno-glumljeno i u "meta" smislu propituje (glumački) posao pretvaranja u nekog drugog i preuzimanja nečijeg života. Film je human, kontemplativan i prilično kompleksan, a tu kompleksnost ne umanjuje njegova melodramska sentimentalnost.
Suptilna Hikari postiže autentične ljudske emocije koje povremeno izazivaju snažan doživljaj i staje na loptu svaki put kad izgleda da bi neka scena mogla postati odveć zašećerena i manipulativna. Nova filmska godina tek je počela, ali "Rental Family" bi mogao ispasti jedan od dražih, ako ne i boljih filmova 2026. Topla kinopreporuka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....