Par je otišao na ladanje proslaviti godišnjicu veze: dočekala ih je torta užasnog okusa, a to je samo početak horora...

Mrtva trka za titulu najproduktivnijeg filmaša današnjice vodi se između Yorgosa Lanthimosa i Osgooda “Oza” Perkinsa. Lanthimos je u nepune tri godine snimio “Uboga stvorenja”, “Kinds Of Kindness” i “Bugoniju”, a Perkins je odlučio pobijediti u tom nadmetanju s obzirom na to da mu je još manje vremena trebalo za “Sakupljača duša”, “Majmuna” i “Čuvara” (“Keeper”).

S tolikom količinom filmova u tako malo vremena nije lako zadržati visoki ritam kvalitete, što se kod Lanthimosa osjetilo na “Kind Of Kindness”. U slučaju Perkinsa, to se osjeća u pomalo razočaravajućem “Čuvaru”, nastalom prema tanašno konstruiranom scenariju Nicka Leparda (“Opasne životinje”).

Moglo bi se reći da je “Keeper” Perkinsov “Kinds Of Kindness”, film koji povremeno sijevne nadahnućem redatelja čija je produktivnost za svaki respekt, ali je nepamtljiv i inferiorniji prethodnicima. “Čuvar” bi možda ostavio veći dojam da nedavno nismo gledali superiorniji horor “Zajedno”, jednako sveden na usamljenu lokaciju i likove neskladnog para, a prije nekoliko godina i istovjetno žanrirane “Muškarce” koji su također bolje pokrili relativno sličnu temu pod okriljem strave (muško-ženski odnosi u vezama i općenito, zlostavljačko ponašanje pripadnika snažnijeg spola).

Glavna glumica, poslovično odlična Tatiana Maslany, podsjeća na Jessie Buckley tako da dodatno podvlači sličnost između filmova “Keeper” i “Men”. Maslany glumi umjetnicu Liz koja s dečkom, dr. Malcolmom (Rossif Sutherland), odlazi na ladanje u njegovu kolibu u šumi izvan grada kako bi proslavili godišnjicu veze.

Znamo da slijedi “cabin-in-the-woods horror”, a kakav će to horor biti otprilike otkriva uvodna scena s montažnim prizorima okrvavljenih žena, snimljenih kroz različiti vremenski period, čiji su vriskovi ovjekovječeni u krupnim planovima i sugeriraju centralnu misteriju.

Koliba nema zavjese na prozorima, nedugo po dolasku Liz čuje jezive škripave zvukove, a Malcolmov čudni rođak Darren (Birkett Turton) živi blizu i on im bane na vrata sa “savršenom barbikom” koja “ne zna engleski” (Eden Weiss). “Ova vrijedi zlata (She’s a keeper)”, dometne Darren kad vidi Liz koja “nije kao druge djevojke”. E, da, tu je i kućepaziteljičina torta od čokolade (“Oduševit će te!”).

Kad Perkins izvede dojmljivo montažno pretapanje od Liz u kadi (netko ili nešto nacrta srce na zamagljenom prozoru iza nje) do obližnjeg šumskog potoka, nagovješteno je da ćemo dalje pratiti njezin (po)tok svijesti, a to se i događa nakon što ona proba tortu (“tastes like shit”) i Malcolm je ostavi samu u kolibi.

Puca li Liz po mentalnom šavu ili snovi u kojima joj netko prislanja pištolj na glavu dok spava imaju pokriće u nekoj prošloj ili budućoj, ako ne sadašnjoj stvarnosti? “Osjećam se kao da sam uzela gljive”, govori ona dok joj se priviđaju utvare s licem prekrivenim kesom i stradala manekenka koja joj na pitanje “Odakle si se stvorila?” odgovara filozofskim protupitanjem “Odakle si se TI stvorila?” u stilu onog dvostrukog “What a hell are you?” iz “Predatora”.

Međutim, takve stvari postaje repetitivne, jeza je tek sporadično nelagodna kao prilikom pojave sive prikaze izdužene glave, a misterija natuknuta u uvodu razvodnjena objašnjavajućim monologom da završnica bude šlag na vrhu horor torte od čokolade. Upravo suprotno, finale je šlag na dnu torte, kao i sam film.