‘Policajac bez kontrole‘: Što ćeš napraviti? Zvati policiju?!

Prešutio se nekako odlazak Jonathana Kaplana (r. 1947.). Rijetki su o tome izvijestili, kamoli napisali "in memoriam" ili prelomili redateljev opus preko nekog njegova filma. To je nešto što treba ispraviti. Jer, Kaplan je bio pouzdani žanrovac koji je doživio uspon sedamdesetih s kultnim ostvarenjima "The Slams", "Truck Turner", "White Line Fever", "Mr. Billion" ili "Over the Edge", napravio "comeback" osamdesetih ("Projekt X") i postao jedan od traženijih redatelja za prestižne studijske filmove nakon što je doveo Jodie Foster do Oscara u "Optuženoj". 

Vrhunac je doživio 1992., kad je imao čak dva filma u kinima. Drama "Polje ljubavi" s Michelle Pfeiffer nominiranom za Oscara veoma je dojmljiva, ali psihološki triler "Policajac bez kontrole" ("Unlawful Entry") vjerojatno je najveći osobni favorit iz te Kaplanove faze i s guštom se obnovio u čast redatelju. Sve što je krasilo pokojnog filmaša vidljivo je u ovom filmu: odličan rad s glumcima, nijansirana psihologija, sigurna, precizna, nerijetko i sofisticirana "zanatska" režija... 

"Policajca bez kontrole" Kaplan je fino uklopio u trend trilerskih hitova ranih devedesetih na paklenom valu "Kobne privlačnosti"  s kraja osamdesetih (npr. "Ruka koja njiše kolijevku" i "Oglas donosi smrt") u središtu kojih su se poslovično nalazili "yuppieji" pod vanjskom ugrozom opsesivne "stalkerice" s pobudama da kompromitira i sabotira njihov dotad mahom savršen (sub)urbani život, a inspirirao je i više nego solidni "Lakeview Terrace" iz 2008. godine.

No, Kaplan je napravio dva značajna odstupanja od tog trenda i malko razbio konvencionalnu formulu žanra koje(g) se dobrim dijelom pridržavao. Promijenio je spol psiho-trileru tako da je njegov "izbacite uljeza" negativac bio muškarac umjesto žena (bivša ljubavnica, dadilja, cimerica), a i žanru je stavio lisice, pribio ga uza zid i pročitao mu prava.

Taj muškarac, dakle, nije neki bivši kažnjenik kao u "Rtu straha" nego – policajac, predstavnik zakona, netko koga biste trebali zvati upomoć, ne pozivati 911 zbog njegova terora. Ovako ne možete ni zvati policiju jer vaš "stalker" jest policija. "Što ćeš napraviti? Zvati policiju?!", u jednom trenutku kaže losangeleski murjak Pete Davis kojeg izvrsno glumi Ray Liotta, dokazan u ulogama šarmantnog psiha ("Čudesna djevojka") i tada netom proslavljen "Dobrim momcima".

Kaplan je za "Unlawul Entry" vješto iskoristio vremenski kontekst tako da nije nimalo slučajno da kamera vrlo pouzdanog snimatelja Jamieja Andersona ("Što ljubav ima s tim", "Mali vojnici", "Zločesti Djed Mraz") unutar prvih desetak minuta scena kadrira vrata policijskog automobila s natpisom "To serve and protect" kao u "Terminatoru 2".

U ljeto 1991. policija je u Los Angelesu došla na zao glas zbog brutalnosti četvorice murjaka nad tamnoputim mladićem Rodneyjem Kingom, ovjekovječene u kućnom videu slučajnog prolaznika, što je potenciralo i jezovitost policajca-negativca u "Terminator 2". Nešto manje od godinu dana kasnije, u Los Angelesu su eruptirali petodnevni neredi nakon oslobađajuće presude za policajce unatoč uporabi tzv. prekomjerne sile.

Nepuna dva mjeseca poslije "Policajac bez kontrole" je stigao u kina, kad povjerenje u policiju nije ni izbliza bilo nanovo uspostavljeno, sijući novi-stari strah građana, a "Rodney King incidenta" neposredno se dotiče u Peteovom premlaćivanju crnca (Johnny Ray McGhee) koji je provalio u kuću Michaela Carra i njegove supruge Karen (Kurt Russell, Madeleine Stowe) te izjavi policijskog kapetana (Andy Romano) "Ovih dana svi imaju kućni video".

Upad u kuću odvija se u uvodnoj sceni. Nakon noćne panorame Los Angelesa, kamera stiže do kuće Carrovih i nakratko odmori oči na usnuloj Karen prije nego što je prene neki zvuk s donjeg kata. Michael uzima palicu za golf, ali provalnik uspijeva staviti nož pod Karenino grlo pred bespomoćnim suprugom i izvuče je izvan kuće prije nego što dade petama vjetra. Na uviđaj dolazi Pete i zgodna Karen ga odmah na prvi pogled fatalno privuče.

Prijateljski nastrojeni Pete polako se uvlači u stabilni život Carrovih koji bi rado živio kao predstavnik niže klase od njih, postavljajući im najbolji "hi-tech" alarm u kući, no zvono za uzbunu pali se kad odvede Michaela u patrolu i dovede onog provalnika da ga iscipelari, što je, povrijeđene muškosti, rekao da bi napravio u žaru bijesa.

Michael oklijeva i Pete napravi to umjesto njega. Pitanje jest bi li Pete pokazao pravo "psycho cop" lice da je "nice civilised guy" Michael doista prebio provalnika. Vjerojatno bi, a ovako je imao dodatni povod da postane opsjednut s Karen uvjeren kako joj Michael nije kadar pružiti zaštitu od ljudskih "kojota" ("Žena poput tebe se nikada ne bi trebala osjećati nesigurno") i da dolazi u kuću Carrovih taman kad ona izlazi iz bazena i potiče razdor među bračnim parom.

Motiv (ne)sigurnosti, klase/društvenog konflikta (Karen je bila konobarica prije nego je upoznala biznismena Michaela) i uškopljene muškosti provlače se kroz film nijansirane psihologije koji tek pred kraj poseže za obligatornom žanrovskom tipologijom uključujući i hororsku "uvijek se vrate" šok-scenu. Sve dotad Kaplan umješno oslikava realističan košmarni scenarij i znalački gradi postupno eskalirajuću tenziju i paranoju.

Film bi bio još intrigantniji da je zamijenio uloge Liotte i Russella, ali i ovako je dekonstruirao akcijski mačo imidž potonjeg ("Bijeg iz New Yorka", "Stvor", "Tango&Cash") i pripremio ga za "Slom". "Unlawful Entry" je žanrovski mini-klasik devedestih i njegova vrijednost samo raste kad ga se usporedi s novijim primjercima "stalker" trilera kao što su "The Intruder" i "Fatale".