‘Posljednji sudac‘: Istrebljivač pravde

Osudio se krivo film ”Judge Dredd” (”Posljednji sudac”) od strane mnogih kad se pojavio u kinima u ljeto 1995. godine kao jedan od udarnih blockbustera sezone, 90 milijuna dolara teška ekranizacija kultnog stripa, na ovim prostorima objavljivanog u ”EKS-u”.

Film sa malko preglumljenim Stalloneom kao Judge Dreddom, policajcem-sucem koji u distopijskoj budućnosti bezakonja preuzima ulogu porote i krvnika na licu mjesta, podbacio je kod publike krahirajući na box-officeu, a i kritike su bile pretežno loše.

Ipak, iz današnje perspektive nije zaslužio baš toliko osuđivanje, posebice jer u futurističkom svijetu Dredda ”osuda znači smrt”. ”Posljednji sudac” nije dobar kao vizionarski i satirički ”Razbijač”, ali više je tonalno zbrkan i neravnomjeran nego loš.

”Judge Dredd” je ispao žrtva tajminga i prekomercijalne vizije šefova kompanija Hollywood Pictures i Cinergi Pictures (tadašnje podružnice "major" studija Walt Disney) te samog Stallonea koji su se miješali u posao talentiranog mladog redatelja Dannyja Cannona (”Young Americans”) i (cyber)punkoidni strip pretvorili u popistički blockbuster. U to vrijeme od stripovskih (super)junaka prolazio je praktički samo Čovjek-šišmiš tako da je ”Batman zauvijek” s lakoćom deklasirao ”Posljednjeg suca” na blagajnama.

A za razliku od Stallonea, koji navodno nije čuo za Dredda prije nego što mu je ponuđena uloga, iako njegovi tragovi opstoje u njegovim policajcima iz ”Cobre” i ”Demolition Mana” (Marion Cobretti, John Spartan), Cannon je poznavao strip u dušu i osvojio je 1987. nagradu za najbolji fanovski plakat filmske verzije, zamišljajući Harrisona Forda u glavnoj ulozi pod redateljskom palicom Ridleyja Scotta, dakle da ima potencijal novog ”Blade Runnera”.

Djelići ”Istrebljivača” vidljivi su u dojmljivo raskošnoj viziji megalopolisa futura koja je sagradila scenografski most do ”Petog elementa”, ”Šestog dana” (tu je i motiv kloniranja), remakea ”Potpunog sjećanja” i ”Blade Runnera 2049”. Cannon je zamislio ”Posljednjeg suca” kao produžetak ”Istrebljivača” i napose ”RoboCopa”, ali megazvjezdani Stallone se nametnuo iznad redatelja na setu dreknuvši valjda ”Ja sam zakon” poput Dredda i njegova je bila zadnja.

Ne samo da je Stallone odbio nositi kacigu kako bi publika znala koga gleda (Dredd je nikad ne skida), nego je u principu mračniji film načinio svjetlucavim poput ”Flasha Gordona” i uopće prehumorističnim SF akcićem, angažirajući komičara Roba Schneidera koji je bio i ostao naporan u ulozi ”lijevog smetala” Fergieja gotovo kao Jar Jar Binks u ”Fantomskoj prijetnji”.

Komedija, i to u stilu Schwarzeneggerovih ”Blizanaca” (napredno dijete stvoreno iz pokusa najboljih stručnjaka), suptilno je impregnirana u film podzapletom o stvaranju Dredda kao ”savršenog suca” i njegovim bratom Ricom (uživljeni Armand Assante) kao nuspojavom eksperimenta koji je postao propalitet, tj. ”mutirao u savršenog zločinca”, ali Schneider je isforsiran. Da se on u cijelosti izbaci(o) iz filma, koji izgleda kao da su ”Batmana” istovremeno radili Tim Burton i Joel Schumacher, ”Judge Dredd” bio bi posve drukčiji.

Naročito je to izraženo prilikom susreta Dredda i Fergieja s lešinarskom obitelji u akcijskoj sceni ambijentiranoj u tzv. Zemlju prokletih gdje, sročimo tako, ”Brda imaju oči” Kiborga, Pobješnjelog Maxa i Terminatora. Bez Schneidera i s manje egoističnim Stalloneom ”Posljednji sudac” mogao je biti srodniji stripu, punokrvni ”verhoevenovski” futuristički akcijski spektakl s prostohvatom društvene satire na račun pravnog sustava, sudova i provedbe zakona, što dijelom i jest.

No, čini se da je cilj bio ponajprije snimiti film po mjeri Stallonea pa tek onda Dredda. Ako je ”Posljednji sudac” kao ”dreddovski” film inferiorniji ”Dreddu” iz 2012., u najboljim trenucima funkcionira vrlo solidno u parametrima pršteće ”stalloneovske”, ”old school” (SF) akcije iz razdoblja odličnih praktičnih efekata uposlenih za uvjerljive animatroničke robote, osobito ako se sagleda kao nastavak ili inverzija ”Razbijača”. Je li za kreiranje/kloniranje Dredda mogao lako poslužiti Spartanov DNK ili ne, sličnosti među njima postoje.

U oba filma ”tough guy” policajac je mentor mladim policajkamau relativni sličnim crnim odorama (Sandra Bullock, Diane Lane), on biva lažno optužen za zločin i bori se protiv kriminalca puštenog s lanca i korumpiranih moćnika, samo što se ”Demolition Man” odvija 2032. u utopijskoj budućnosti, potresenoj naglim divljaštvom, a ”Judge Dredd” 2139. u distopijskoj pod velikom epidemijom nasilja. Budućnost ”Razbijača” je davna prošlost ”Posljednjeg suca”, možda i obratno sudeći po liberalnom završetku filma. Sudska rasprava je završena.