Nakon što je osvojio Oscara, Baker je producirao projekt svoje česte suradnice: sličnost s njegovim filmovima je velika

Vražjom rukom nazvao je djed ljevicu unuke Shih-Ching Tsou i govorio joj da je ne koristi. Sjećanje na taj trenutak nezavisna je producentica pretvorila u dramu ”Ljevakinja” (“Left-Handed Girl”) i debitirala kao “solo” redateljica. Tsou je napisala scenarij za ”Ljevakinju” sa svojim filmaškim partnerom Seanom Bakerom još početkom 2010-ih.

U međuvremenu su Tsou i Baker surađivali na “Mandarini”, “Projektu Florida”, “Crvenoj raketi” i oskarovskoj “Anori”, nakon što su zajedno napisali i korežirali “Take Out” (ona je u nekima od tih filmova i glumila: “Tangerine”, “The Florida Project”, “Red Rocket”).

Zanimljivo, Baker je dao obol na “Left-Handed Girl” i kao izvršni producent i montažer. Bakerov utjecaj osjeti se u filmu koji je premijerno prikazan u Cannesu u proljeće 2025., nakon čega je sredinom studenog imao dvotjednu limitiranu distribuciju u “odabranim kinima” (pogledan u londonskom “Curzon Bloomsburyju”) prije streaming premijere 28.11. na Netflixu.

”Ljevakinja” je snimljena iPhoneom poput “Mandarine”, a film preuzima dječji pogled/logiku kao “Projekt Florida” i u središtu radnje je klinka koja je prerano ubačena u svijet odraslih, mala I-Jing, dostojna nasljednica Moonee (Nina Ye odlična je na tragu Brooklynn Prince).

Sličnosti s Bakerovim opusom sežu do jarkih boja u kadru (ružičasti bus, zelena kaciga), energičnog ritma i malih ljudi s ekonomskim poteškoćama u središtu priče, koja je dobrim dijelom locirana oko živopisnih noćnih štandova u Taipeiju kao svojevrsnom odgovoru na motel ambijentiran blizu Disneyjeva zabavnog parka u “The Florida Project”.

Ako “Left-Handed Girl” djeluje kao sestrica “Projektu Florida”, film svejedno posjeduje vlastitu autorsku i lokacijsku autentičnost, pa i viziju. Gledatelj osjeća da je priča osobna i intimna za Tsou, koja njeguje opservacijski pristup. Glavni grad Tajvana nije česta lokacija na filmu (npr. “Lucy”, “Vikend u Taipeiju”), a direktori fotografije Kao Tzu-Hao i Chen Ko-chin dali su oduška da uhvate njegovu vibrantnu energiju u oku djevojčice i sve pršti od boja (prednjače zelena, pink i crvena).

Također, Tsou je ispričala transgeneracijsku žensku priču: uz I-Jing izraženi su likovi njezine majke Shu-Fen (Janel Tsai) i starije sestre I-Ann (Shih-Yuan Ma), koje se hrvaju sa životom i očekivanjima tradicionalne patrijarhalne obitelji i društva općenito. Shu-Fen je umorna od posla na štandu s rezancima, a buntovna I-Ann frustrirana što nije uspjela upisati faks.

Obje započinju aferu, prva s tipom sa susjednog štanda, druga sa šefom, dok je I-Jing opterećena time što je ljevakinja i da je u njoj vrag nakon što joj je praznovjerni djed (Akio Chen) usadio misao o “vražjoj ruci” kad je vidio kako jede “noodles” (“Lijeva ruka je zla, ne smiješ se koristiti njome”), iako su “ljevaci danas posvuda”, kako veli I-Ann.

Povremeno ”Ljevakinja” ostavlja dojam pretrpanosti, tu je i podzaplet s bakom (Xin-Yan Chao) i njezinim ilegalnim aktivnostima, a kaotična završnica na obiteljskom okupljanju za rođendan donosi sapuničaste preokrete i koketira s melodramom, djelomično narušavajući dotadašnji realizam. No, Tsou kao redateljica pokazuje srčanost i zrači samopouzdanjem. Film je izabran kao tajvanski kandidat za Oscara u međunarodnoj kategoriji i ima dobre šanse upasti barem na tzv. užu listu za nominaciju.