‘Pritajena vatra‘: Stevo do posljednje iskre

Dubiozne političke veze, dugogodišnja serija loših direktno-na-video filmića... Poznatog majstora borilačkih vještina i akcijskog glumca Stevena “Stevu” Seagala teško je posljednjih godina gledati istim očima čak i njegovim najvećim fanovima.

Zasigurno je to razlog da domaće dalekovidnice, posebice iz ljeta u ljeto, prikazuju isključivo Seagalove filmove snimljene u razdoblju kad je još uživao carski kinotretman i bio jedan od najtraženijih akcijaša. Iz tog perioda datira i “Pritajena vatra” (“Fire Down Below”, 1997.).

Zapravo, “Pritajena vatra” bila je Stevin “labuđi pjev” kao njegov posljednji budžetirani studijski kinofilm (Warner Bros) prije trajnog prelaska na videotržište, prekinutog sa svega dva velikoekranska “comebacka” s “Do kraja” i “Machete”.

Seagal je imao zlatni niz od 1988. do 1992. sa sve većim hitovima “Iznad zakona”, “Otporan na metke”, “Žigosan za smrt”, “Utjerivač pravde” i “Pod opsadom”, prekinut 1994. krahom skupog ekološko-akcijskog filma “Na smrtonosnoj zemlji” koji je glumac s konjskim repićem i režirao.

Od 1992. do 1997. razmjerno profitabilan bio mu je samo “Under Siege 2” (“The Glimmer Man” i “Fire Down Below” također su krahirali u kinima), a to što je stradao u prvoj trećini “Konačne odluke” nikako nije bio dobar znak. Kraj Seagalove vladavine nazire se u podcijenjenoj “Pritajenoj vatri”, što stvara određenu dozu sjete na novo gledanje iznenađujuće poštena i korektna filma.

“Fire Down Below” je na sličnoj ekološkoj valnoj duljini s “On Deadly Ground” (u Španjolskoj je, vjerovali ili ne, bio promoviran upravo kao nastavak ”En tierra peligrosa 2”), ali bitno smanjenog Seagalovog ega i lišen preforsiranih aktivističkih propovjedi.

U filmu, čiju režiju potpisuje Felix Enriquez Alcala, a koscenarist je provjereni žanrovac Jeb Stuart (”Umri muški”, ”Levijatan”, ”Iza rešetaka”, ”Bjegunac”), Seagal glumi Jacka Taggarta, saveznog agenta za okoliš na misiji da, pod krinkom stolara, zaustavi bacanje toksičnog otpada od strane rudarske tvrtke koja je gradić u zabiti Appalachiana pretvorila u odlagalište.

“Pritajena vatra” nije “Zimska kost”, ali ruralni ugođaj transportira gledatelja u gradić među živopisne likove i film bi sigurno bio više na cijeni da je neki drugi glumac u glavnoj ulozi. Među žiteljima gradića nalaze se poznate face poput Harryja Deana Stantona (“Paris, Texas”) i Marg Helgenberger (“Vrsta”) kao rijetki “ljubavni interes” u Seagalovim filmovima, a korumpiranog direktora tvrtke sočno glumi Kris Kristofferson u ulozi koja anticipira njegova negativca iz “Vraćanja duga” i uopće glumački “comeback” u “A” produkciju (“Blade”).

Rijetko vidimo i nasmijanog Seagala koji je ovdje možda najdopadljiviji ikad, unatoč pompoznom stilu odijevanja a la “Na smrtonosnoj zemlji” ili “Bljesak” i potrebi da se pokaže kao glazbenik pa se u jednoj sceni ubacuje u lokalni bend i zasvira akustičnu gitaru.

“Pritajena vatra” šara od countryja do bluesa, podsjećajući glazbeno na Van Dammeovu ”Tešku metu” (hvatanje čegrtuše golim rukama kao dodatna poveznica; ovdje čak dvije zmije), a film je i svojevrsni Seagalov odgovor na “Usamljenog zaštitnika” s pričom o strancu koji brani lokalce od bogataša i njegovih siledžija, ispričanom i u neovesternski slično postavljenoj “Kući na putu”.

Siledžije će dobiti ono što zaslužuju i Seagal ih sređuje s lakoćom, bez da pokvari frizuru, u solidnim, iako ne pretjerano spektakularnim scenama koje variraju od tučnjave u barovima do jurnjave kamiona za kamionetom u približnom rangu “Sloma” iz iste 1997. godine.

Film je akcijski iznenađujuće “low key” i ponekad u tom pristupu izvrne očekivanja. Kad Seagal kaže negativcu koji sa signalnom raketom u ruci stoji u lokvi benzina “Reci šefu da dolazim po njega. Znaš, kad bolje razmislim, reći ću mu to sam!”, gledatelj očekuje da će tip biti raznesen nakon hica ispaljenog u baklju. Eksplozija je, međutim, izostala.