‘Prizivanja: Posljednji obredi‘: Zrcalo s pukotinom

Uzastopni sedmi film u produkciji Warner Brosa zaradio je više od 40 milijuna dolara u premijernom vikendu prikazivanja u američkim kinima 2025. – horor "Prizivanja 4: Posljednji obredi" ("The Conjuring: Last Rites"). S "Prizivanjima 4" Warner je ušao u povijest i postigao nešto što nijedan studio prije njega nije uspio. Sve je počelo s "Minecraftom" i nastavilo se s hitovima "Grešnici", "Put bez povratka: Nasljeđa", "F1", "Superman" i "Trenutak nestajanja".

Vrijedi napomenuti da od sedam Warnerovih hit-filmova njih više od pola čine horori, dakle "Sinners", "Final Destination: Bloodlines", "Weapons" i, konačno, "The Conjuring: Last Rites". To je još jedna potvrda nove popularnosti žanra strave i užasa unatrag dekadu i pol, posebice zadnjih nekoliko godina, čemu su kumovala upravo "Prizivanja".

Prvi "The Conjuring" lansirao je 2013. franšizu s parom istražitelja paranormalnog (Ed i Lorraine Warren) koja će se prometnuti u najpopularniju hororsku u povijesti, tešku 2.3 milijarde dolara zarade u svjetskim kinima i sastavljenu od matičnih nastavaka ("Prizivanja 2"...), ali i filmova iz (is)tog svemira kao što su "Annabelle", "Annabelle: Početak", "Časna", "Annabelle 3", "Prokletsvo tugujuće žene" i "Časna II".

Samim time, "The Conjuring" se morao vratiti još jednom da pobere hororsko vrhnje, što je i napravio, ostvarivši treće najbolje vikend-otvaranje svih vremena za žanr nakon filmova "Ono" i "Ono: Drugo poglavlje". Pa ipak, kvantiteta "Prizivanja 4" nije baš recipročna kvaliteti.

Iako četvrti film radi koračić naprijed u odnosu na treći i najslabiji, "The Conjuring: The Devil Made Me Do It", očekivalo se ipak nešto više od navodno posljednjeg dijela serijala ili je barem to očekivao potpisnik ovih redaka – da Warrenovi odu s hororskim praskom. Prva dva filma bili su izvrsni zahvaljujući posvećenim ulogama Patricka Wilsona i Vere Farmige te žanrovskoj "tour de force" režiji Jamesa Wana u stilu oživjele kuće strave/vožnje u hororskom tematskom parku.

No, šira franšiza je s vremenom postala rutinska, žanrovski "passe", ne računajući povremene bljeskove ("Annabelle: Creation"), tako da je novo "Pretkazanje" pomelo "Prizivanja 3" i "The Nun II" na isti način kao što je prvi "The Conjuring" pomeo remake "Omena".

"Posljednji obredi", ambijentirani u 1986., kao da su toga svjesni pa u jednoj sceni studenti pitaju Warrenove "Jeste li vi kao Istjerivači duhova?" ("Nismo, ali vidjeli smo film...") i radije bi pričali o "Ghostbustersima" kao što će, kad se podvuče crta 2025. godine u žanru, (ne samo) mlađi hororfili vjerojatno više pričati o "Trenutku nestajanja", "Vrati mi je" ili "Zajedno".

Možda baš zato "Prizivanja 4" započinju flešbekom na mlade Warrenove (glume ih Orion Smith i Madison Lawlor) i slučaj ukletog zrcala iz 1964. koji ih je predodredio, te predstavljaju njihovu kćerku Judy (solidna Mia Tomlinson) i njezina dečka Tonyja (nezapaženi Ben Hardy) kao potencijalne preuzimatelje obiteljskog posla i franšizne štafete.

Judy je interesantna kao netko tko je naslijedio majčin dar za nadnaravno, ali Tony je bezličan, tako da su od njih puno zanimljivije sestre obitelji Smurls u dojmljivom tumačenju mladih glumica Beau Gadsdon i Kile Lord Cassidy; obje su, uz Tomlinson, nova otkrića franšize nakon Lulu Wilson i Grace Fulton iz "Annabelle: Početak".

Obitelj Smurls (zvuči kao Smurfs, zbog čega njihov stvarni slučaj nije jednako zvučan kao "Amityville Horror") proganja demon iz zrcala i Warrenovi im stižu u pomoć, izlazeći iz mirovine i zagledavajući se usput i u vlastitu prošlost jer posrijedi je ono ogledalo iz prologa koje "ima pukotinu". Međutim, to se događa tek u drugoj polovici filma, rastegnutog na 135 minuta.

Odnos među Warrenovima i dalje je srce "Prizivanja", no Ed i Lorraine umalo postaju sporedni likovi u vlastitom filmu, više svedeni na roditelje nego egzorciste. Pohvalno je da jedan horor tipuje (i) na emocije, ali "The Conjuring: Last Rites" zakazuje u kreaciji uistinu pamtljivih scena strave koje bi proganjale gledatelja u noći nakon dolaska kući iz kina.

Redatelj Michael Chaves samo se u jednoj sceni približava Wanovu osjećaju za stravu (Judyna proba vjenčanice u sobi sa zrcalima), možda dvije (premotavanje VHS kasete unatrag). Chaves se isuviše oslanja na tzv. "fan service", pokušavajući napraviti nekakav "best of" serijala i omogućiti obožavateljima ukazanja Annabelle na stolici za ljuljanje itd. više nego što unosi neku novost i svježinu u franšizu. "Prizivanja 4" samo su odraz u zrcalu superiornijeg prvog i drugog filma.