‘S1m0ne‘: Zvijezda je digitalizirana

Štrajk glumaca i scenarista zbog uporabe umjetne inteligencije 2023. načinio je "S1m0ne" (2002.) relevantnim filmom. Pojava AI-jevski generirane glumice Tilly Norwood 2025. pretvorila je, pak, djelo redatelja/scenarista Andrewa Niccola ("Gattaca", "Gospodar rata") u jedan od najvizionarskijih novomilenijskih filmova, debelo ispred svoga vremena.

Ono što je 2002. djelovalo kao SF-ovska priča danas je gotovo dokumentarac. Na valu pitanja u vezi umjetne inteligencije unutar kinematografije i šire, "S1m0ne" je vrijedilo obnoviti i danas se predviđajuća satira svakako gleda drugim očima u odnosu na 2002., kad je film, upisan u box-office analitiku kao komercijalni podbačaj, malo tko i (po)gledao.

Niccol je zamislio (meta)priču o ozbiljnom filmašu Viktoru Taranskom (Al Pacino) nakon što mu je najnoviji film "Sunrise Sunset" stavljen na led od strane šefice studija, inače njegove bivše supruge Elaine (Catherine Keener), otkako ga je napustila razmažena glumačka zvijezda Nicola Anders (Winona Ryder), ističući "kreativne razlike". "Razlika je da nisi kreativna", kaže Tarkovski, pardon Taransky koji je imao niz komercijalnih promašaja i mora dovršiti "Sunrise Sunset" ako želi opstati u Hollywoodu. "Ovo se tiče ulaganja i povrata", podsjeća ga Elaine na pravila biznisa.

Međutim, Victor će izvesti čudo i dovršiti film kad mu pokojni tehnološki genijalac (Elias Koteas) oporučno ostavi disk s kompjutorskim programom i najmodernijim softverom kadrim zauvijek promijeniti kinematografiju i stvoriti fotorealističnu digitalnu glumicu, plavokosu S1m0ne (kratica od Simulation One), koju utjelovljuje kanadska manekenka Rachel Roberts uz dašak pikselizirane eteričnosti. Dok je Nicole imala sulude prohtjeve ”preskupe primadone”, S1m0ne ne treba ni frizera i radi sama sve kaskaderske scene, uključujući i pad iz aviona.

Spoj "jedinica i nula", digitalna kreacija postaje (virtualna) filmska zvijezda kad je Victor ubaci u film umjesto Nicole, oblikujući njezin glas i emocije pomoću računalne tipkovnice ("Welcome to Simulation One"). Kreacija ubrzo "nadilazi" kreatora u stilu Frankensteina, jednu od polaznih točaka za Niccolovu inspiraciju uz digitalno ažurirani mit o Pigmalionu, dok Victor taji njezin identitet i time još više intrigira novinare/javnost (svi bi htjeli upoznati S1m0ne, a ne mogu jer nije stvarna), čineći je sve slavnijom, toliko da se njegove obmane izmiču kontroli.

Pojedine nategnutosti s opravdavanjima za skrivanje S1m0ne od medija i studija eskaliraju u komediju s humornim "hit&miss" scenama u stilu megahita "Sam u kući" kad filmaš pomoću sjene Barbike iza zastora zavarava novinare da je (kompjutorizirana) glumica u hotelskoj sobi ili koristi veliku lutku kako bi fingirao Elaine da ona vozi auto i razgovara s njom na telefon. Poseže Niccol i za klasičnom romantičnom komedijom o ponovnom spajanju bivših supružnika Victora i Elaine, za što navija njihova kći Lainey (Evan Rachel Wood), pa i farsom kad filmaš bude optužen za ubojstvo zvijezde kojoj se ne može ući u trag.

No, ako je "S1m0ne" neujednačena u formi (romantične) komedije, nemjerljivo je uspjelija kao (vizionarska) showbiz satira na račun tabloidne "celebrity" kulture i hollywoodskih studija opsjednutih digitalnom tehnologijom te dobar produžetak Niccolova propitivanja filmske iluzije/opsjene i s(t)imulacije stvarnosti nakon scenarija za briljantni "Trumanov show" s kraja devedesetih, o čovjeku nesvjesno zarobljenom u TV realityju.

Godinu prije "S1m0ne" u kinima je izišao "Final Fantasy" s računalno kreiranom heroinom Aki Ross (sa slikom u bikiniju časopis ”Maxim” uvrstio ju je u izbor ”100 najseksi žena 2001.”), koju su anticipirali CGI likovi devedesetih, kao i njezina vršnjaka Golluma iz "LOTR-a", od T-1000 u "Terminatoru 2", preko digitalnog dublera pokojnog Brandona Leeja u "Vrani", do Jar-Jar Binksa u ”Fantomskoj prijetnji” i kompjutoriziranog Keanua Reevesa u "Matrixu", čiji zeleni kolorit Niccol preuzima, namigujući "green screen" tehnologiji snimanja filmova.

S1m0ne je napravila logičan korak dalje nakon Aki Ross, zamutila granice između stvarnog i (računalno) generiranog u tehnološkom novom mileniju i navijestila digitalne tretmane likova/glumaca kojih nije bio pošteđen ni Pacino (kompjutorski pomlađen u "Ircu"), pretkazavši ne samo pojavu Tilly Norwood koju nitko ne skriva za razliku od nje, nego i ABBA-ine avatare na koncertima u Londonu kad je hologramski zapjevala na stadionu.

"Ja sam smrt stvarnog", rekla je S1m0ne. "Što je više stvarno?" zapitao se na to Victor, rekavši prethodno: "Zvijezda je digitalizirana, zakoračili smo u novu dimenziju; naša sposobnost stvaranja prijevare sada premašuje našu sposobnost da je otkrijemo." Doista, mnogima je danas sve teže razlučiti što je stvarno, a što (de)generirano u nerijetko lažnom svijetu društvenih mreža s poplavom falših AI slika i videa te virtualno slavnim osobama/influencerima koje pratitelji slijepo slijede ne sumnjajući da postoje, iako ih nisu nikad vidjeli "uživo".

"Lakše je prevariti 100.000 ljudi nego samo jednog čovjeka", govori Victor, ujedno i vjesnik lažnih vijesti u sceni kad je odlučio pokopati S1m0ne tako da je prikaže kao politički nekorektnu, iz današnje perspektive "anti-woke" osobu koja gostujući na TV-u negira klimatske promjene i poziva na uvođenje streljane u školama da se klinci znaju (o)braniti.

Sudeći po sceni kad prava glumica Nicole dođe kod Victora i izvede audiciju a la "Mulholland Drive", računalna kreacija ne bi nikad trebala u potpunosti moći zamijeniti ljudsko biće, njegove emocije i nabore na licu, ali živimo u dehumaniziranom svijetu gdje nije isključeno da se to i dogodi, tj. da S1m0ne i Tilly postanu budućnost (ne samo) filma. Ili, još gore, da se netko poput njih baci u politiku, što Niccol također sugerira kao mogućnost. Welcome to Simulation One.