Film redatelja Nebojše Slijepčevića nominiran je za najprestižniju filmsku nagradu na svijetu, Oscar.
Kratkometražni igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" osvojio je i Zlatnu palmu u Cannesu, a pamtimo i ovoljetnu jagmu za ulaznicama za njega u Ljetnom kinu Bačvice, gdje su mu i Splićani dugo i srčano pljeskali.
Intervju sa Slijepčevićem iz svibnja prošle godine možete pročitati ovdje: Film o umirovljenom časniku JNA iz Kaštela snimao je pet godina: Dojmilo me se to junaštvo. On je nadnacionalna ličnost!
Slijepčevićev film, koji se očito nezaustavljivo penje na filmski krov svijeta, prati stvarni događaj, kad je umirovljeni oficir JNA, Kaštelanin Tomo Buzov, 1993. godine jedini skupio hrabrosti da se, po cijenu vlastitog života, usprotivi pripadnicima vojske Republike Srpske, kad su iz putničkog vlaka počeli odvoditi muslimanske civile.
"Presretan sam što smo dobili nominaciju, no malo mi je to još uvijek nepojmljivo. Vjerojatno ću do kraja shvatiti što smo napravili tek kad spakiramo kofere za Los Angeles. U cijeloj ovoj dugoj oskarovskoj kampanji puno mi je značila iznimna podrška cijele filmske zajednice. Zato posebno želim zahvaliti svim našim filmašima koji su zdušno navijali za nas, koji su pričali o našem filmu, dijelili na društvenim mrežama inserte iz filma i pozivali glasače AMPAS-a na naše projekcije", izjavio je povodom objave nominacije Nebojša Slijepčević.
"Ovom nominacijom Nebojša Slijepčević i cijela ekipa filma ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti‘ zlatnim su slovima upisali Hrvatsku u povijest svjetske kinematografije! Članovi Američke Akademije prepoznali su kvalitetan i snažan autorski stil, kao i važnost teme kojom se Slijepčevićev film bavi. Zahvaljujem nevjerojatnom trudu i radu koji je ekipa Čovjeka uložila u promociju filma u SAD-u, i to u jako teškim i nepredvidivim uvjetima, i čast nam je da smo imali priliku pomoći u cijelom procesu," rekao je tim povodom ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Chris Marcich.
Filmski kritičar Slobodne Dalmacije, Marko Njegić, o filmu "Čovjek koji nije mogao šutjeti", između ostalog je napisao:
“Čovjek koji nije mogao šutjeti” ostvaruje maksimalan učinak s minimalističkom postavkom: nema nijednog kadra i minute viška (i manjka) od uvodnog zvuka vlaka i slike njegova prolaska kroz tunel do odjavne špice i natpisa “U sjećanje na Tomu Buzova”.
Poznat po dokumentarcima “Srbenka” i “Gangster te voli”, Slijepčević fino njeguje jedinstvo vremena i prostora, pokazujući da se dobro snalazi u ograničenom “settingu”.
Cijela priča se odvija u jednom kupeu (dijelom i hodniku) vlaka, a zanimljivo jest da nije sagledana očima junaka Buzova, marginaliziranog kao lika i svedenog na herojstvo iz sjene, već običnog čovjeka-putnika Milana Begovića (Goran Bogdan u možda i najboljem glumačkom izdanju dosad) koji nije smogao snage pobuniti se i suprostaviti vojnicima, iako je rekao “nećemo dozvolit da itko ikoga dira”, nego je, kao što bi napravila većina, suočen s nepravdom odšutio i preživio.
Slijepčević slojevito otvara pitanja morala, tolerancije i moralnih (bez)vrijednosti, uokvirujući tragediju nesretnih devedesetih i uopće ratova u kojima ispaštaju ljudi krive vjere/nacije (“Koju slavu slaviš?”).
Redatelj propituje i (be)smisao junaštva – je li bolje usprotiviti se i biti naknadno i posthumno zapamćen kao junak ili šutjeti i utopiti se u masi, nastaviti živjeti s krivnjom da si mogao nešto napraviti i biti zaboravljen.
Pred sličnim pitanjima mnogi Buzovi i Begovići nalaze se se i dan-danas u raznoraznim varijacijama na situaciju iz vlaka 1993. koja samim time ima univerzalnu i alegorijsku ulogu u pogledu nasilja svakojake vrste. Većina i dalje reagira kao Begović. O takvim ljudima Slijepčevićeva humanistička i društveno-kritička drama također govori. “The Man Who Could Not Remain Silent” je i film o čovjeku koji je mogao šutjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....