Kraj kolovoza u Opatiji i ove godine donosi dozu bogate dokumentarne stvarnosti – kroz objektiv domaćih autora i autorica, kroz intime i kolektive, kroz prošlost i sadašnjost, kroz pogled koji traži više od površine. 23. Liburnia Film Festival, održava se od 26. do 30. kolovoza na nekoliko lokacija u Opatiji, predstavlja 18 dokumentarnih filmova u konkurenciji za festivalske nagrade, od kojih će šest naslova u Opatiji imati svoje premijerno prikazivanje – tri su svjetske, dvije hrvatske i jedna festivalska premijeru. Još 12 filmova bit će prikazano u ostalim festivalskim programima Regionale, Restartovi filmovi i Beldocs predstavlja.
O najboljima će odlučivati peteročlani regionalni žiri sastavljen od kulturnih i filmskih radnika_ica i umjetnika, koji dodjeljuju nagrade za najbolji film, najbolju režiju, fotografiju, montažu, dizajn zvuka, kao i nagradu za najbolji regionalni film (za filmove autora/ica iz Istarske, Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije). Svoj glas za najbolji film dat će i publika, koja ostaje jedan od najvažnijih sudionika festivala, a po četvrti put nagradu “Dragan Rubeša” dodijelit će filmska kritičarka.
“Nema većeg uzbuđenja za selektora festivala od dana kada završi selekciju i njome je zadovoljan. Ove godine, hrvatska dokumentarna produkcija je eksplodirala. Ne sjećam se da je ikad bilo toliko kvalitetnih hrvatskih filmova u istoj sezoni i sa žaljenjem sam morao izostaviti neke stvarno sjajne naslove kako bi uspio napraviti uravnotežen dokumentarni program sazdan od različitih tema i kreativnih pristupa, raznolike regionale pokrivenosti, najnovijih ostvarenja poznatih dokumentarista i nekih novih imena. Koji god dan izaberete za posjet Ljetnoj pozornici u Opatiji, nećete pogriješiti, a nadam se da ćete doći na sve! Stvarno sam presretan što hrvatska dokumentaristika cvijeta’, rekao je programski direktor festivala Oliver Sertić.
Neizostavne su i priče o prostoru, tijelu i pripadanju. (PS) Aleša Suka, u hrvatskoj premijeri, donosi lirski portret zabačenog jadranskog otoka na kojemu je do nedavno živio samo jedan stanovnik. Ovaj kratki film otkriva nam kako prostor izumiranja postaje prostor poezije. Sunčica Ana Veldić poznata je po bogatoj kratkometražnoj filmografiji (od kojih smo mnoge njezine filmove prikazali i na LFF-u). U njezinom dugometražnom debitantskom ostvarenju O mačkama i ljudima koje na Liburnia Film Festivalu ima svjetsku premijeru, propituje veterinarsku praksu kroz osobnu i etičku dilemu kastracije otočkih mačaka, paralelno prolazeći vlastitu medicinsku dramu. Požari Bele Bračko Milešević vraćaju nas na obiteljsko okupljanje u kući njezinih predaka – i prikazuju kako tradicija, pritisnuta vremenom, stvara nove slojeve značenja. Film na LFF-u ima svjetsku premijeru.
Ističemo izuzetno zanimljive nove ženske glasove dvije filmašice koje su na LFF-u sa svojim filmovima po prvi put. Kad vrtim film Osječanke Ines Jokoš, poetski je portret slijepog filmofila Branimira koji kamerom bilježi svijet svoje obitelji, a redateljica kroz njegovu viziju propituje granice percepcije. Osobna perspektiva obilježava i film Moja prijateljica Sely Maje Alibegović, u kojoj uspoređuje dvije različite migrantske sudbine u slovenskoj provinciji, buntovne lovkinje Sely i svoje obitelji. Film je to o ženskoj slobodi i prijateljstvu. Oba ova filma na Ljetnoj pozornici bit će prikazani premijerno. Film Ines Jokoš imat će hrvatsku premijeru, a Maje Alibegović svjetsku.
Dokumentarne “teškaše” u konkurenciji predstavljaju dva dobro poznata autora. Novi dokumentarni film redatelja o kojemu se najviše pričalo prošle godine, dobitnika Zlatne palme i Europske filmske nagrade kao i nominacije za nagradu Oscar (za kratki igrani film Čovjek koji nije mogao šutjeti), Nebojše Slijepčevića Crveni tobogan istražuje višegodišnji otpor građana zagrebačke Savice za zaštitu javnog prostora, kvartovskog parka – prostor svakodnevice pretvara se u borilište ideologija. Nedavni dobitnik Velike zlatne arene, Mirotvorac Ivana Ramljaka donosi rekonstrukciju posljednjih mjeseci života Josipa Reihla Kira, osječkog policajca koji je 1991. pokušavao spriječiti rat – i za to platio životom. Ramljak, poznat po svom promišljenom pristupu povijesti, i ovdje ostaje dosljedan svom autorskom glasu.
Još su dvije LFF debitantice, obje sa svojim prvim dugometražnim filmovima. U gotovo trilerskoj maniri, Vida Žagar secira skandal s omiljenim profesorom filma, u koji je i osobno bila duboko upletena. Najbolji profesor filma na svijetu oblikovao je generacije naših studenata, a onda su se granice filma i stvarnosti neočekivano izbrisale. Dolazi mali sivi vuk režirala je ruska novinarka Žana Agalakova u hrvatsko-nizozemsko-francuskoj koprodukciji. Žana je poznata novinarka, dopisnica prokremljanske televizije iz SAD-a, koja svojoj kćeri rođenoj u Americi pokušava usaditi ljubav prema nativnoj zemlji, vodeći je na za nju ne baš uspješno putovanje kroz “majčicu Rusiju”. Jaz je ovdje ne samo identitetski već i generacijski.
Ovogodišnji program ističe se bogatstvom osobnih i intimnih priča koje kroz dokumentarni objektiv postaju univerzalne. Film Lekcije mog tate još jedne Osječanke, Dalije Dozet, dobitnik velikog pečata za najbolji regionalni film na ZagrebDoxu, sastavljen je iz očevih arhivskih snimaka koje nikada ranije nije pogledala, a sada nas vodi u emotivnu rekonstrukciju sjećanja vodeći nježni dijalog s ocem kojeg više nema. I Renata Lučić u filmu Godina prođe, dan nikako donosi osobnu intergeneracijsku priču – ovoga puta o ocu i njegovim prijateljima iz rodnog sela čije su žene uglavnom otišle raditi na zapad i tamo ostale.
Mladi filmaš iz obližnjeg Sanvičenta, Frane Pekica, u Filicama prati svog neumornog 87-godišnjeg nonića, seljaka iz Istre i neumornog radnika koji utjelovljuje nestajući svijet neumornog rada i prirode. Iskrena i izuzetno duhovita oda radu i sukobu različitih naraštaja “koji niš ne vrede”. U Našem vrtu na kraju svijeta Sebastijan Borovčak izuzetnom vizualizacijom približava nam pobjedu prirode nad civilizacijom, u tihoj meditaciji nad ostacima nekadašnjeg života. Održanjem nacionalnog i ratnog narativa bavi se Terenska nastava Joze Schmucha, kroz školski izlet srednjoškolaca u Vukovar
S tri kratka filma predstavljeni su i studenti Akademije dramske umjetnosti. Suha roba Riječanina Tonija Jelenića vizualna je elegija o dostojanstvu na prirodnoj granici između života i smrti koju svakodnevno pokušavaju prijeći migranti u potrazi za boljim životom. Dinamičan odnos mlade influenserice i njezine majke-menadžerice u svom dinamičnom filmu Projekt Nika prati Tadija Tadić, a Vesnin nevjerojatan radni i obiteljski dan zabilježio je Marko Plejić kroz Kruh Mati Tradicije. Uz to što je motor svog pekarskog obrta, Vesna je i majka petero djece.
Niz od 18 filmova u ovogodišnjoj konkurenciji LFF-a završavamo u punom smislu riječkim srednjometražnim dokumentarcem Život na Sisi Sanjina Stanića. Riječki jedriličar Slobodan Dado Velikić u svom 6,5 metara dugom brodu nazvanom Sisa, odlučio je prejedriti Atlantik, a cijelu pustolovinu zabilježio je kamerom. Finalni rezultat je frenetična i duhovita etida o hrabrosti, ali i ranjivosti.
Liburnia Film Festival nije samo mjesto gledanja filmova – to je i prostor dijaloga i učenja. Svakoga dana u Kavani Palme Hotela Bristol, od 27. do 30. kolovoza, s početkom u 18:30 sati publika ima iznimnu priliku razgovarati s autorima filmova iz natjecateljskog programa prethodne večeri na tradicionalnom „Piću s autorima”. Razgovore moderira Jelena Androić, bivša direktorica Festivala.
Uz diskurzivni program, tribine i tematske razgovore, LFF nudi i radionice za djecu i mlade koje razvijaju medijsku pismenost i otvaraju vrata dokumentarnom filmu budućim generacijama autora i gledatelja.
S bogatim i raznolikim programom, Liburnia Film Festival i ove godine potvrđuje status ključnog mjesta domaće dokumentarističke produkcije, platforme za mlade autore, iskusne majstore, ali i mnoštvo publike koja zna što traži – istinu, autentičnost i filmsku strast.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....