Kao zagrijavanje za novu “Nemoguću misiju” trebala je poslužiti “Sila iz sjene” (“Shadow Force”), akcijski film s elementima špijunskog trilera promućurno pušten u prvoj polovici svibnja ne bi li fanovima žanra skratio vrijeme do dolaska jednog od najočekivanijih blockbustera ljetne sezone. “Sila iz sjene” je derivat hitova devedesetih kao što su “Mission: Impossible” i, još više, “True Lies”.
Film je nastao iz braka “Istinitih laži” i “Gospodina i gospođe Smith” koji je iznjedrio špijunski trend/podžanr u novom mileniju (“Neka bolji pobijedi”, “Noć i dan”...), osobito prvoj polovici 2020-ih (“Crvena tjeralica”, “Sivi čovjek”, “Heart of Stone”, “Ghosted”, “Sindikat”), s naglaskom na familijarne peripetije špijuna (“Obiteljski plan”, “Igra uloga”, “Misija Križ”, “Opet u akciji”).
“Shadow Force” je dio tog trenda, štoviše djeluje kao kopija “Back In Action” Setha Gordona s Cameron Diaz i Jamiejem Foxxom ili, ajde, da su posrijedi tzv. filmovi blizanci s identičnom idejom, snimljeni u isto vrijeme poput “Danteova vrha” i “Vulkana”, tj. “Žestokog udara” i “Armagedona”. Dakle, opet imamo dvoje pripadnika organizacije elitnih operativaca, sada “Odreda sjena” kao tajnog dodatka CIA-i.
Nakon što su se Isaac i Kyrah (solidni Omar Sy, preglumljena Kerry Washington) zaljubili i ona ostala trudna (dobili sina Kya; Jahleel Kamara), pala je odluka da napuste taj svijet u koji će se silom vratiti kad im u trag uđe bivši šef Jack Cinder (Mark Strong) i pošalje ubojice (Natalia Reyes i ekipa) da eliminiraju “izdajice” za “paprenu nagradu”. Dodatak u odnosu na “Opet u akciji” jest da je Cinder bio u vezi s Kyrah prije nego što je ona upoznala Isaaca i “za njega je ovo osobno”, čime “Sila iz sjene” pozajmljuje motiv odbjegle bivše iz Tarantinova “Kill Billa”.
Također, film više koketira s obiteljskom dramom nego komedijom, odnosno pokušava biti nešto dramatičniji u akciji sukladno citatu Paula Persalla “Naš najosnovniji instinkt nije za preživljavanje nego za obitelj”, tek sporadično “sitcomovski” komičan uvođenjem sporednih likova kao što su “Ujna i Ujo” u izvedbi oskarovke Da’Vine Joy Randolph i Method Mana.
Svakako, akcija je žanr po mjeri Joea Carnahana (“Narc”, “As u rukavu”, “A-Team”, “Opstanak”), redatelja akcijskog pedigrea i zvučnog prezimena na tragu McTiernana, za razliku od Gordona. Carnahan je nekoć bio u igri za režiju “Nemoguće misije 3”, ali u međuvremenu operira na granici “A” i “B” produkcije poput njegova generacijskog pandana Davida Ayera, gdje svejedno uspije snimiti poneki žanrovski biserčić (“Boss Level”, “Copshop”).
Međutim, Carnahan je ovdje sjena samoga sebe i režira “Shadow Force” na autopilotu, razočarajući kao što je Ayer razočarao s “Opakim radnikom”, iako se od njegove režije očekivalo da korigira višak scenarističkih klišeja i manjak kemije među glavnim glumcima.
Punokrvna carnahanovska akcijska režija opstoji jedva u tragovima (završna “True Romance” pucnjava) generičkog kvazi-blockbusterčića prigušenog kolorita i škurog osvjetljenja po mjeri streaming akcija. Cijeli film izgleda kao da je snimljen nedugo nakon što se magla spustila i bengalke počele sijevati kao u kaotičnoj sceni potjere motociklista za vozilom junaka. Možda i zato što gledatelj ne bi imao bog zna što za vidjeti jednom kad se dim raščisti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....