Sati nas dijele do 97. dodjele Oscara, povijesne za hrvatsku kinematografiju. Jer, prvi put se od proglašenja samostalnosti za najprestižniju filmsku nagradu, famozni zlatni kipić, natječe jedan hrvatski film, kratkometražni ”Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića o junaštvu Kaštelanina Tome Buzova iz ratnih devedesetih.
Slijepčević je za ”Čovjeka koji nije mogao šutjeti” već osvojio nekoliko značajnih nagrada prije oskarovske nominacije. Najprije je dobio cannesku Zlatnu palmu. Uslijedila je potom nagrada Europske filmske akademije, popularni Europski Oscar. A kao da to nije dosta friško je primio i francuskog Oscara, nagradu Cesar.
Nedostaje mu samo onaj pravi (američki) Oscar da upotpuni trijumfalni niz. Oscar bi bio krunska nagrada za Slijepčevića i hrvatski film općenito, stoga smo nakratko kontaktirali redatelja u Los Angelesu da otkrijemo kako se osjeća netom pred dodjelu.
- Nakon svega, nakon Cezara kojeg sam mislio da je najteže dobiti na svijetu sa filmom koji nije na francuskom, pa se opet pokazalo da smo ga dobili, to je stvarno... Neću reći da mi je svejedno što će se dogoditi, ali mogu reći da sam potpuno, onako... miran, zadovoljan i što bude, bit će – rekao nam je Slijepčevič.
Poželimo mu sreću, a ako i ne osvoji Oscara, sama nominacija ”Čovjeka koji nije mogao šutjeti” može se smatrati pobjedom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....