‘Smashing Machine: Život u ringu‘: A Oscara dobiva Dwayne Johnson?

Dođe trenutak u karijeri najvećih akcijaša kad požele napraviti zaokret i okušati se u dramskijim ulogama. Clint Eastwood u "Mostovima okruga Madison", Sylvester Stallone u "Cop Landu", Jean-Claude Van Damme u "JCVD-u", Arnold Schwarzenegger u "Maggie"...

Tragove slavnih prethodnika odlučio je u sportskoj drami "Smashing Machine: "Život u ringu" ("The Smashing Machine") slijediti i Dwayne "The Rock" Johnson, bivši WWE hrvač i isturena akcijska zvijezda novog milenija s filmovima "Brži od pravde", "Herkul", "Hobbs i Shaw" itd. Johnson je u svakoj ulozi bio takoreći isti, više od konkurenta Vina Diesela (dekonstruirao imidž u "Dokazanoj krivici") s kojim je glumio u petim, šestim, sedmim i osmim "Brzima i žestokima".

Na društvenim mrežama možete naletjeti na tzv. memove s nabildanim glumcem kako igra identične likove u različitim blockbusterima (npr. "Putovanje u središte zemlje 2", "Jumanji" i njegov nastavak, "Rampage: Totalni kaos"), čak nosi i sličnu odoru, a nema i neke velike razlike između njegovih karaktera u spomenutim filmovima i "Utrci do uklete planine", "G.I. Joeu 2" i "San Andreasu", "Tajnoj službi" i "Crvenoj tjeralici", "Black Adamu" i "Crvenom", ako je već u "Neboderu" barem glumio junaka s umjetnom nogom.

Samo je jednom Johnson napravio odmak od standardnih blockbustera u kojima je glumio, i to u najneobičnijem filmu Michaela Baya "Pain&Gain", iako je nešto slično pokušao i s malom ulogom samoanskog gay bodyguarda glumačkih preferencija u "Be Cool".

"Smashing Machine" je, dakle, bio nasušno potreban Johnsonu kao projekt u kojem je konačno dobio priliku igrati nekog drugog osim samoga sebe. Priliku mu je dao redatelj Benny Safdie koji je s bratom Joshom pomogao Robertu Pattinsonu i Adamu Sandleru da ostvare uloge karijere u filmovima "Paklena noć" i "Uncut Gems".

Safdie je sada napravio isto s Johsonom i poboljšao njegovu glumačku igru. Za početak, redatelj je Johnsonu osigurao poznato, ugodno okruženje, povjerivši bivšem "wrestleru" ulogu borca Marka Kerra, hrvača i jednog od pionira MMM-a/"mixed martial arts", te za ulogu njegove djevojke Dawn Staples angažirao Emily Blunt (dobra za Oscara), partnericu mišićave zvijezde iz blockbustera "Krstarenje džunglom" s kojom se dobro skompao na snimanju.

Način razmišljanja borca (pobjede, porazi i sve između) Johnsonu je dobro poznat iz WWE faze, no "Smashing Machine" usprkos Safdiejevu metafilmskom potezu, ili možda baš zbog njega, predstavlja glumca u transformativnom izdanju, dramski najnijansiranijem dosad, daleko od njegove prepoznatljive velikoekranske persone. Tko bi rekao da je Johnson kadar psihofizički nestati u ulozi Kerra i da publika može zaboraviti da gleda njega na ekranu? 

S tjelesnim izgledom pomogao mu je oskarovski majstor prostetike Kazu Hiro, poznat po radu na "Prijelomnom času", "One su bombe" i "Maestru"), ali Johsonova je zasluga pronalazak ranjivog čovjeka u "stroju za razbijanje" u ringu i izvan njega (šaketanje kuhinjskih vrata od bijesa). Jasno, dosta je za film učinio i Safdie, potvrđujući da je zaslužio nagradu u Veneciji.

Nadahnut dokumentarcem "The Smashing Machine: The Life and Times Of Extreme Fighter Mark Kerr" Johna Hyamsa i "Hrvačem" Darrena Aronofskog, Safdie pretežno režira "Smashing Machine" dokudramski sirovo u retro stilu, premda povremeno melodramski kalkulira i nepotrebno zasladi poneku scenu pop/rock pjesmom, umanjujući emotivnu sirovost (svađa Kerra i Dawn, s kulminacijom u njezinu pokušaju samoubojstva).

Redatelj prilagođava svoju intenzivnu "indie" estetiku za širu publiku, ali ne toliko da bi film pretvorio u klišeizirani sportski "biopic". Scene borbi nisu toliko dominantne, a kamera rijetko ulazi u ring kad ih i ima, promatrajući zbivanja češće izvan konopaca.

Od pobjedničkih mečeva i njima pripadajućeg "ushita" ("ne da se usporediti ni sa čim") Safdieju su interesantniji Kerrovi porazi, borba s demonima (ovisnost o lijekovima protiv bolova), odnos s Dawn i MMA prijateljem Markom Colemanom (više no solidan glumački debi pravog borca Ryana Badera) s kojim bi se potencijalno mogao boriti u finalu svjetskog prvenstva.

Izvrsna je scena, režijski i glumački ponajbolja u filmu, kad Kerr prvi put izgubi borbu nakon što je njegov protivnik prekršio novouvedena pravila i kamera ga u stopu slijedi od ringa do svlačionice, gdje sjedne i brizne u plač unatoč tome što je prije meča rekao "Ne smijemo dopustiti da nas išamaraju osjećaji". A nominaciju za Oscara dobiva Dwayne Johnson?