‘Štrumpfovi Film‘: Ti-dam, ti-dam, ti-ne dam...

Štrumfovi možda više nisu "in" u Americi, ali u Hrvatskoj jesu. Nova verzija omiljenog animiranog Hanna-Barbera serijala osamdesetih, treća po redu od 2011. i velikog hita "The Smurfs", ostvaruje najslabiju prođu dosad u američkim kinima, a u hrvatskim – najbolju.

Crtić "Štrumpfovi Film" ("Smurfs") privukao je 26.651 ljudi u kina tijekom premijernog vikenda, što je više od 25.659 koliko su 2017. zabilježili "Štrumpfovi: Skriveno selo", kamoli 21.189 gledatelja "Štrumpfova 2" iz 2013. godine. Nije isključeno da novi crtić krene tragom "Štrumpfova" iz 2011. koje je u totalu vidjelo 135.000 kinoposjetitelja.

Moguće da je glavni razlog tome zimzelena popularnost malih plavih likova iz stripovskog pera Belgijanca Pierrea "Peya" Culliforda koja se prenosi iz generacije u generaciju od osamdesetih naovamo, jer od 2011. do 2017. i 2025. stasali su neki novi naraštaji djece/kinogledatelja.

Velikoj gledanosti zasigurno je kumovao i manjak direktne konkurencije: "Smurfs" Chrisa Millera ("Shrek 3", "Mačak u čizmama"), koji je preuzeo redateljsku palicu od Raje Gosnella i Kellyja Asburyja, stigao je tjednima nakon igranog remakea "Lilo i Stitch" i "Kako izdresirati zmaja", tj. crtića "Elio" i "Veliki prasak".

Kako bilo, "Štrumpfovi Film" bi nekim novim (nezahtjevnim) klincima mogli biti šaroliko zabavni, ali nekadašnja djeca, u međuvremenu starija osam (2017.) ili 14 godina (2011.), vjerojatno će biti manje impresionirana, njihovi roditelji pogotovo, budući da "Smurfs" pretežno varira teme prethodnika, uz rijetka posezanja za nečim novim, dosad neviđenim.

Mlađi brat Gargamela, Razamel, otima Papa Štrumpfa, ne bi li se dočepao tzv. čarobne knjige o kojoj "ovisi sudbina svijeta". Stoga, Štrumpfovi kreću u multiverzumsku misiju spašavanja predvođeni Bezimenim (on traži smisao života pošto još uvijek nema "nešto svoje" kao identitetski odraz imena poput Lumena, Mrguda itd.) i Štrumpfetom, kreacijom Gargamela koja više ne pjeva "Ti-dam, ti-dam, ti-dam", ali nanovo propituje svoju pripadnost.

Misija ih odvodi kroz portal u stvarni svijet od kluba u Parizu gdje svira pjesma ”Please Don’t Stop The Music” Rihanne (glas Štrumpfete u izvornoj veziji; sveprisutna Maja Šuput obavila je taj posao u sinkroniziranoj) do Munchena i australske zabiti, ali bez velike interakcije s ljudima kao u igrano-animiranim filmovima iz 2011. i 2013., jer "Štrumpfovi" su ionako već prekrcani pričom i likovima poput braće (!) Papa Štrumpfa, Njuškopufnića itd.

Scenaristica Pam Grady bila je narativno discipliranija na crtiću za djecu "Ruby: Tinejdžerica Kraken" i humorno subverzivnija (za odrasle) na dugometražnim animacijama "South Park" i "Team America". Grady ovaj put nije pokazala podjednak angažman s prvoloptaškim porukama o pronalasku svoje svrhe, odnosno komičnim pošalicama pretežno svedenima na igru korištenje riječi "štrumpf" tipa "Uštrumpfvao sam se u gaće" i "Zaštrumpfaj to".

Iako ne doseže vrhunce crtića "Izvrnuto obrnuto 1&2", "Spider-Man: Novi svijet" ili "Mačak u čizmama: Posljednja želja", redatelj Miller izvlači film gdjekad inovativnim animiranim stilom, kao kad se animacija mijenja kako Štrumpfovi prolaze kroz raznorazne dimenzije/multiverzume, od gline i dječjeg crteža (u) bojicama, do osmobitne videoigre i animea, ali to su usamljeni proplamsajevi "Inside Out" kreacije. Ti-dam, ti-dam, ti-ne dam...