Kandidatura za Oscara, službena konkurencija Cannesa, pobjeda na Sarajevo Film Festivalu. Najnoviji rumunjski novovalovski film "Tri kilometra do kraja svijeta" ("Trei kilometri pana la capatul lumii"/"Three Kilometers To The End Of The World") sve to je uspio postići.
Istina, nije na kraju upao na oskarovski "shortlist" i dobio nominaciju, ali to što je postao rumunjski kandidat za zlatni kipić u konkurenciji s ostvarenjem "Nova godina koja nikad neće stići" prilično je laskavo za uradak redatelja Emanuela Parvua, uzgred poznatijeg kao glumca ("Matura" Cristiana Mungiua).
"Tri kilometra do kraja svijeta" prepoznatljivi je komad rumunjskog "novovalovca", toliko da sad već možemo govoriti i o tipologiji i nazvati ga konvencionalnim pa i ziheraškim. Društveno satiričan, kritičan spram policije i crkve, realistički režiran i kamerno opservacijski intoniran, film će ljubitelje novog vala "made in Romania" podsjetiti na superiornije rumunjske prethodnike "Smrt gospodina Lazarescua" Cristija Puiua, "Policijski, pridjev" Corneliua Porumboiua, te Mungiuove "R.M.N. Stanje nacije" i "Iza brda".
S potonjim ostvarenjem dijeli odličnog rumunjskog glumca Valeriua Andriutu ("Ljubav 1. pas", "Donbass"), a pred kamerom se nalaze još neka poznata lica kao Bogdan Dumitrache ("Poza djeteta", "Sieranevada") i Laura Vasiliu ("4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana").
Srećom, postoje ipak neka odstupanja u koncepciji (homofobija i LGTB strujanja uz neminovnu korupciju i birokraciju), lokaciji kao simboličnu sjecištu tradicije i modernog (selo u delti Dunava gdje se rijeka ulijeva u Crno more) i fotografiji (vedre ljetne boje umjesto tmurnih sivih tonova).
Priča se uslojava nakon napada dvojice lokalaca na Adija (Ciprian Chiujdea); prebili su ga samo zato što je "peder" i smetalo im je da se "ljubio, grlio i lizao" s turistom. Adijevi otac i majka (Dumitrache, Vasiliu) s tim saznanjem prestaju biti naklonjeni "strašno pretučenom" sinu od kojeg očekuju da ide na pomorsku akademiju.
Da stvar bude kompliciranija, Adijev otac je dužan ćaći napadačkog dvojca (Richard Bovnoczki) koji ima veze i spreman je pomoći šefu policije (dojmljivi Andriuta) oko prijevremene mirovine ako mu izađe u susret, plus tu je i faktor straha "što će selo reći" ukoliko se pročuje da je njegov sin gej ("neće smjeti izaći iz kuće"), a to je tu, čini se, veći zločin od nasilja/nanošenja ozlijeda.
"U selu ima toliko lijepih djevojaka, a on da ljubi dečke. Zašto s dečkima? Što ti se dogodilo? Bio si pijan?", u nevjerici su roditelji. "Mama, ovo nisu boginje, ne možeš mi dati tabletu za to", govori Adi. Međutim, ekstremni pokušaj "davanja tablete" i slijedi u nelagodnim scenama kakve nismo vidjeli u suptilnom, relativno slično koncipiranom "Zečjem nasipu" (hrvatsko selo pokraj rijeke gdje je također skandalozno biti gej).
Roditelji će zaključavati Adija, pa i svezati ga i pozvati svećenika (Adrian Titieni) da izvede egzorcizam i izliječi ga od bolesti uz ponavljanje riječi "Molimo te, nebeski doktore". "Samo smo se molili, za njegovo dobro i dobro drugih", pravda svećenik egzorcističke postupke u razgovoru s predstavnicom socijalne službe (Alina Berzunteanu). Molitva "nebeskom doktoru" dolazi na manje od tri kilometra do krajnjeg horora Friedkinova "Istjerivača đavola".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....