Prije 25 godina u Makarskoj je ekipa volontera na čelu s Davorom Šegotom osnovala Lutkarsko društvo Zlatousti, a udruga ima neslužbeni naziv amaterska glumačka družina.
Talentirana skupina poznata po svojim kreativnim kazališnim predstavama kojima oduševljava publiku, ove godine je otišla korak dalje – u sedmu umjetnost pa su stvorili prvi makarski film ‘‘Konak‘‘.
Filmski debi publiku čeka u utorak, 15. travnja, u Apfel Areni s time da su za premijerno prikazivanje sve ulaznice rasprodane, ali srećom mjesta ima za dan kasnije u srijedu.
Za jedinstveni kulturni događaj - projekciju crno humornog filma čija je parola ‘‘Tko se tuđem zlu veseli, nek‘ se svom nada‘‘, glavni i odgovorni ‘krivac‘ je genij Šegota.
‘Otac‘ Zlatoustih je ‘multipraktik‘ - osnivač, voditelj, scenarist, režiser, začetnik, pokretač filma, oko 35 predstava, stripa, radio drama i dviju knjiga.
Glumci amateri je zapravo potpuno sulud naziv za Zlatouste koji su kroz ovih 25 godina stasali u profesionalce i njihova kvaliteta je neupitna, a amateri su samo u smislu financiranja i tehnikalija.
Naime, Zlatouste nitko ne plaća, rade u spartanskim uvjetima u gradskom neadekvatnom prostoru u kojem čak nema ni vode, zahoda, grijanja ili hlađenja, a svi glumci su volonteri i imaju svoje druge poslove.
Tako, primjerice, Šegota kao jedini voditelj makarske udruge koji volontira 25 godina, radi u drveničkom hotelu ‘‘Quercus‘‘ i 35 godina je turistički djelatnik i živi od svog rada, a na Zlatoustima zapravo financijski gubi.
Glumci su jedino plaćeni zajedničkom večerom, druženjem ili izletom i to ih zapravo, uz ljubav i entuzijazam, i ispunjava i drži, a poklanjaju svoje vrijeme publici pa se usput i zabavljaju i nastoje zabaviti sve ostale.
Od Grada Makarske dobivaju jednom godišnje i to u srpnju, ograničena sredstva koja su dovoljna za jednu predstavu, a sve ostalo im financiraju sponzori koji ne žele reklame, već ih isključivo sufinanciraju za rad pa čak nešto i uštede od prodaje ulaznica i stoga su i fleksibilni u traženju izričaja.
Obično je Šegota i trendseter družine jer izabere smjer kojim se ide pa se tako dogodilo i s filmom ‘‘Konak‘‘.
Kako pojašnjava, glumačka družina mora plaćati baš specijalizirane stvari poput reflektora, snimanja, montaže i scenografije i onda sve to sami izrađuju kao što je bio i slučaj filma.
Osim toga, glumci družine su amateri jer nemaju sve vrijeme svijeta kako bi djelovali u Zlatoustima što ih ograničava jer neki od njih rade dvokratno, neki studiraju i najteže im je sve vremenski organizirati.
Kada su započeli s radom 2000. godine kao Lutkarsko društvo predstavom ‘‘Snjeguljica‘‘, imali su 15 ljudi, a kroz 25 godina se izmijenilo oko 50 glumaca i prijatelja.
Sada sve projekte - predstave i film, radi njih 25 u što su uključeni volonteri zaduženi za rasvjetu, mikrofone, zvuk, kostime i scenografiju.
Danas je od stare postave u Zlatoustima ostao glumiti jedino Lovre Laušić, dok je Kate Šegota sada zadužena za lekturu i računovodstvo.
Lani izveli tri predstave i objavili drugu knjigu
Iako su 2000. godine počeli raditi kao lutkari, takav je naziv ostao do danas što unosi puno zabune, mada još uvijek izvode dječje predstave s lutkama, a jednako su poznati po predstavama koje rade za ‘velike‘ i osim po Hrvatskoj, nastupaju u Bosni i Hercegovini, najviše Travniku gdje su sklopili prijateljstvo s kolegama glumcima.
Iza Zlatoustih su promocije knjiga uglednih hrvatskih književnika, radio drame i strip ‘‘Super Gunther‘‘ koji je mjesto našao na tadašnjem Festivalu stripa MaFest, a odrađivali su reklame, nalazili se u ulogama voditelja i radili skečeve za makarske vatrogasce.
Organizirali su Zlatousti od 2002. do 2007. godine sedmodnevni festival ‘‘Lutkarski dani‘‘ koji je posjećivalo 3000 djece škola i vrtića s cijele Makarske rivijere.
U sklopu festivala u Makarskoj su gostovale profesionalne lutkarske predstave s područja cijele bivše Jugoslavije – najbolja kazališta iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine pa su svakog dana održavane dvije predstave, a organizirane su radionice na otvorenome.
Festival su tada, uz sponzore, financirali Grad i TZ i nitko ga zapravo nije ukinuo, već su im smanjena sredstva za 50 posto tako da više nije mogao opstati.
Nikada se Zlatousti nisu ograničavali i usmjeravali samo na jednu stvar, a kako kazuje Šegota, njegov nemirni kreativni duh ga uvijek nosi u sto smjerova.
Tako im je 2024. godina bila jedna od najproduktivnijih godina jer su napravili i izvodili tri predstave od kojih jednu dječju te cijelu pripremu za drugu knjigu objavljenu u suradnji s Maticom hrvatskom, a promoviranu ove godine.
Inače, prva knjiga Zlatoustih objavljena je 2015. godine povodom njihovog 15. rođendana te sadrži tekstove o izvedenim predstavama koje su se odigrale u tom razdoblju, dok druga obuhvaća izabrane tekstove predstava izvedenih u zadnjih 10 godina.
-Ove godine se sve događa u proslavi jubileja, a inače vrlo malo udruga koje se vode kao grupa građana i čiji osnivač nije Grad, poput Zlatoustih opstane čak 25 godina.
Sada vježbamo u prostoru ‘‘Merkura‘‘ bivšeg salona namještaja koji je zbilja neadekvatan jer nema ni vodomjera što nije novost pa zato ne možemo ni organizirati dječju sekciju.
Nikada mi nismo ni imali svoj prostor, a svih ovih godina predstave su nastajale i probe su se održavale u našem stanu, prostorijama TZ-a na Zelenki, makarskih ragbijaša, HGSS-a i nekadašnjem zimskom kinu.
Ali na sve to smo mi navikli i samo nam je u fokusu rad pa sam se tako nekako pomalo zasitio kazališta i osmislio novi projekt za naših 25 glumaca – kazuje Šegota koji je scenarij i režiju za ‘‘Konak‘‘ zapravo napravio nakon što je pomno jednog uobičajenog dana, doma pogledao crno- bijeli film ‘‘Crvena krčma‘‘ iz 1951. godine, a u čijoj je glavnoj ulozi francuski glumac Fernandel (Fernand Joseph Désiré Contandin).
Scenografiju ‘pokupili‘ iz svojih kuća
Tako je Šegota dobio ideju za makarski ‘‘Konak‘‘ u kojem su potpuno drugačiji likovi, radnja i kraj, ali je zajednička ideja da je svratište uz put iz doba Austro-Ugarske.
Prije negoli pogledate jednosatni film sa 34 scene čije je snimanje trajalo tri, a potpuna realizacija šest mjeseci, možemo samo otkriti da u konaku obitava troje dobrih domaćina koji se manje bave ugostiteljstvom, a više eliminacijom i pljačkom svojih gostiju koji im kasnije posluže kao hrana.
- U prvi mah mi se učinilo da bi to mogla biti dobra kazališna predstava, međutim bila bi scenografski jako zahtjevna pa ne bismo mogli nigdje gostovati, osim što bi se izvodila na makarskoj ljetnoj pozornici.
Onda sam se dosjetio da bih priču o svratištu mogao prenijeti na film i tako je u konačnici i bilo pa sam za dva mjeseca napisao scenarij i knjigu snimanja, a sve ostalo je povijest – kazuje Šegota.
Tada su ga glumci shvatili vrlo ozbiljno, a ključan među njima je Toni Pašalić, meštar od kamere koji se kao profesionalac angažirao i na snimaju i montaži.
Koliko je bilo zahtjevno snimanje ‘‘Konaka‘‘ dovoljno govori činjenica da se nije radilo linearno, već geografski poput, primjerice, ‘‘Gospodara prstenova‘‘ jer su se scene prvo snimale na otvorenome i to u tučepskom zaseoku Čovići i Brelima iznad magistrale, a onda je napravljen studio u ‘‘Merkuru‘‘ gdje se radilo u svim postojećim prostorijama.
Družina je scenografiju ‘pokupila‘ po svojim kućama – od staklenki, starih goblena i satova do tanjura, žlica, noževa i vilica, stari štednjak su donijeli sa Zadvarja, a izradili su ormarić u ulozi radne plohe tako da je apsolutno sve autentično u ovih tisuću detalja.
U ‘‘Konaku‘‘ igra devetero glumaca - Lovre Laušić, Mira Roso, Marin Borić, Marija Srzić Brbić, Tonči Lalić, Jadranka Tokić Rašić, Dino Beroš, Zara Barbir i Lara Grubišić, dok je Nina Šegota statirala i izradila plakate i videomaterijale.
Šef Šegota je osim na režiji, radio na svjetlu, Mladen Utrobičić je bio zadužen za mikrofone kao i ostali članovi ekipe.
Uglavnom, film ‘‘Konak‘‘ je remek djelo savršene makarske glumačke družine koje nikako, ali nikako ne smijete propustiti pogledati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....