‘Uhvaćen‘: Bejzbolaš u svijetu zločina

"Pogledaj ga, on može podnijeti kaznu", govore za protagonista novog filma Darrena Aronofskog "Uhvaćen" ("Caught Stealing"), ugodnog kasnoljetnog iznenađenja na kinorepertoaru. Glavni likovi prijašnjih filmova s potpisom Aronofskog podnosili su kaznu, patili kao mučenici, nosili neko teško breme, fizički ili psihički.

Podsjećamo na operne drame "Rekvijem za snove", "Hrvač", "Crni labud" ili "Kit", s ovisnicima o drogi, kečerima, balerinama i pretilim učiteljima. Hank Thompson (sve bolji Austin Butler), zbog prometne nesreće nesuđeni bejzbolaš prve lige, koji još uvijek "vraški dobro zamahuje", naoko nije takav kalibar mučenika, ali do kraja filma "Uhvaćen" on će proći sito i rešeto.

Hankove muke startaju kad pristane čuvati mačka susjedu pankeru s irokezom (Matt Smith) dok ovaj ide u London kako bi posjetio oca u bolnici, a ispostavit će se da je svima nešto dužan.

On će doživjeti nemilo cipelarenje od dvojice ruskih siledžija (Nikita Kukushkin, Yuri Kolokolnikov), život će mu zagorčavati i portorikanski kriminalac (Benito Martinez Ocasio alias Bad Bunny) i ortodoksni Židovi-gangsteri (Liev Schreiber, Vincent D‘Onofrio), a u zbrku je upetljana i njegova djevojka (Zoë "Catwoman" Kravitz) te policajka (Regina King).

Protagonist nekih drugih filmova ne bi završio nekoliko dana u bolnici nakon batinanja, ali Hank kod Aronofskog hoće, i to na operaciji uklanjanja bubrega kad ispiša krv od brutalnih udaraca. Udarci bole u "Caught Stealing", oni doslovni i emocionalni, što podebljava da se iza kamere nalazi čovjek odgovoran za ”Requiem For a Dream”, ”The Wrestler” i ”Black Swan”.

"Uhvaćen" nije težak za pojmove Aronofskog kao navedeni, štoviše, najzabavniji je i najopušteniji redateljev film dosad, otprilike kao što je to 40 godina ranije, 1985., bila "Idiotska noć" u opusu redateljskog velikana Martina Scorsesea, kojoj je Aronofsky odao počast angažmanom Griffina Dunnea i pozicioniranjem New Yorka gotovo kao lika filma.

No, to ne znači da ovaj komad žanrovskog "popcorn" filma, podatniji za širu publiku od "Noe" i sušta suprotnost "Majci", nije mračan i realističan, koliko već može biti crnohumorni krimi-trilerski "movie" kakve su devedesetih snimali Quentin Tarantino, braća Coen i Guy Ritchie.

Međutim, "Caught Stealing" ima svoj ”personality”, zna povremeno neočekivano šokirati i djeluje prilično osobno, iako se na prvi pogled ne bi reklo. Radnja se, nimalo slučajno, odvija 1998., u vrijeme izlaska "Velikog Lebowskog" i "Lopova, ubojica i dvije nabijene puške", kao i filma "Pi" s kojim je Aronofsky debitirao, a u njemu su također neki od likova bili hasidski Židovi-mafijaši i željeli su se dočepati onoga što protagonist posjeduje.

Pozicioniranjem radnje u 1998. Aronofsky je stvorio vremensku kapsulu i zasigurno je htio skrenuti pozornost na činjenicu da su se tada snimali ovakvi studijski projekti srednjeg budžeta i utjecali na zdrav krvotok kinorepertoara, a možda i da se on nalazi(o) na nekakvom osobnom raskrižju kao Hank, koji ima dramski slojevit karakterni luk i radi puni krug, od jedne do druge prometne nesreće, ovjekovječene u raskošnom "slow motionu" s rasprsnutim staklom i dijelovima vozila frontalno zabijenog u stup.

"Bježiš od onoga čega se bojiš, to te drži u šaci", cura kaže Hanku. Dvoji li Aronofsky retrospektivno da je trebao odmah početi snimati nešto žanrovskije ili ne, "Uhvaćen" djeluje kao da se napokon htio uhvatiti ukoštac s jednim takvim filmom, od čega je dugo bježao. Pokazao je da ima vraški dobar zamah, poput Hanka. Samo neka nastavi zamahivati (i) u ovom smjeru.