‘Ulica straha – Kraljica maturalne zabave‘: Znam što si radila prošle maturalne

"Fear Street" trilogija redateljice Leigh Janiak, plasirana 2021. na Netflix, bila je kvalitativno prilično neujednačena, premda idejno interesantna oda horor-žanru od 1994. do 1978. i dalje. Činilo se da su tri filma odškrinula vrata povezanog hororskog svemira, no trebale su proći četiri godine da Netflix snimi novi "Fear Street". Ovogodišnja "Ulica straha – Kraljica maturalne zabave" ("Fear Street: Prom Queen") nastoji povratiti izgubljeni momentum.

Da je film izišao kao dio kvadrilogije, zvao bi se "Fear Street: Part Four – 1988". Dakle, priča se odvija 1988., godine kad su horori, osobito slasheri, još uvijek dobro kotirali na tržištu ("Strava u Ulici brijestova 4", "Dječja igra", "Noć vještica 4", sedmi "Petak 13.", "Policajac manijak"...).

Protagonisti odlaze u kino na jedan horor iz date epohe, iako bi bilo bolje da je to neki slasher, a ne "Phantasm II", s obzirom da su glavna inspiracija filma upravo slasheri, i to na potezu od kraja sedamdesetih do konca osamdesetih pa i sredine devedesetih.

Hororski nagledana publika prepoznat će utjecaje žanrovskih klasika "Halloweena" i "Screama" (heroina se zove Lori, znači gotovo kao Laurie Strode, a tišti je i obiteljska trauma poput Sidney Prescott), "Prom Night" (maturalna večer je poprište masakra), "Alice, Sweet Alice" i "I Know What You Did Last Summer" (imidž maskiranog ubojice koji ovdje ima crvenu kišnu kabanicu), "Nightmare On Elm Street" (fikcionalni gradić Shadyside a la Springwood ili, naravno, Woodsboro iz "Vriskova" i Haddonfield iz "Noći vještica")...

Redatelj Matt Palmer, očito, voli horore, ali, nažalost, nije kadar napraviti reinvenciju ili neku subverziju tipa "Scream", tako da sve ostaje na pukoj nostalgičnoj imitaciji, bez prave (re)kreacije podžanra slashera u režijskoj (i ubojičinoj) egzekuciji ključnih scena.

Doduše, predstavljanje ženskih likova donekle ulijeva povjerenje, posebice kad naratorica, buduća heroina Lori (India Fowler), prognozira da će "biti mrtva ili ubojica prije maturalne" referirajući se na "ukleti grad" u kojem živi, premda Palmer neće subvertirati očekivanja na način da stavi znak jednakosti na relaciji "final girl" – "killer".

Barem tri ženska lika djeluju zanimljivo među potencijalnim kraljicama maturalne večeri, ljubiteljica horora Megan, buntovnica Christy i "mean girl" Melissa, zasigurno jer ih utjelovljuju Suzanna Son ("Crvena raketa"), Ariana Greenblatt ("Barbie") i Ella Rubin ("Until Dawn").

Međutim, Christy ubrzo nestaje iz priče, a Megan i Melissa ostaju u sjeni jednodimenzionalne Lori i glavne "mean girl" Tiffany (Fina Strazza). Megan je napose metafilmski neiskorištena računajući njezino naizgledno znanje o filmovima strave (čita "Fangoriju", na zidu sobe drži plakat "Zombija"), a još je gore da kao takva radi klasične greške lika iz horora. "Čula sam vrisak", kaže Megan, ali reklo bi se da redatelj baš i nije počuo pravila "Vriska".

Kad smo kod recentnih slashera, "Ulica straha – Kraljica maturalne zabave" više je u slabašnom generičkom dometu Netflixova "Vremenskog reza" nego "Crnog petka", uz tu razliku da nije tako beskrvna. Jedna scena umorstva prilično je gadna: ubojica žrtvi sasiječe šake i ovaj, osakaćen, neuspješno pokušava otvoriti vrata da pobjegne. No, scenama nedostaje tenzije i, hm, straha. Za jedan horor sa strahom u naslovu to je krajnje nedopustivo.