“Moj jutarnji smijeh” nastavlja odjekivati u dugometražnom drugijencu Marka Đorđevića “Za danas toliko”, još jednom biserčiću recentne srpske kinematografije nakon “Sunca maminog”. Studenu zimu zamijenilo je toplo ljeto, ali scenaristički/redateljski rukopis je prepoznatljiv neovisno o godišnjem dobu i razvlači sjetan osmjeh na lice.
Sa samo dva ostvarenja osobeni Đorđević suptilno se nameće kao autorska ličnost i novi jedinstveni glas u srpskoj/regionalnoj kinematografiji, nešto najbliže što ovdašnji filmovi dolaze minimalističkoj, komično-dramskoj “indie” poetici o neobičnim, (dis)funkcionalnim obiteljima.
Usporedba s Wesom Andersonom bila bi na mjestu, no Đorđević je manje sklon otkačenoj začudnosti i “deadpan” komici u pastelnim bojama, a više sit...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....