‘Zajedno‘: Kad dvoje postanu jedno

Besplatnu terapiju za parove nakon kinoprojekcije filma “Zajedno” (“Together”) ponudila je propulzivna američka nezavisna kompanija Neon. Terapija je, dakle, namijenjena parovima koje je traumatizirao (ili će ih tek traumatizirati) novi horor u produkciji Neona, specijaliziranog za filmove strave i užasa kao što su ”Possessor”, ”The Lodge”, ”Titane”, “Zločini budućnosti”, ”Infinity Pool”, ”Immaculate”, ”Longlegs”, ”The Monkey”, “Prisutnost”...

Gesta je na mjestu. Debitantski uradak Michaela Shanksa “Zajedno” vjerojatno je prvi “body horror” u povijesti isključivo fokusiran na (mnogim parovima zasigurno poistovjetljiv) psihofizički odnos jednog muškarca i žene, a dolazi kao naručen u vrijeme obnovljenog interesa za tjelesnom stravom po mjeri Cronenberga nakon “Supstance”.

Da (višegodišnja) ljubavna veza može biti hororska jeza pokazao je “Midsommar”, a “Together” odlazi u krajnost romantično zastrašujućeg s ekstremnim prikazom kako je to kad se parovi s vremenom udalje jedno od drugog, a zamjeranja i nesigurnosti trajno se zavuku pod njihovu plahtu, ali ostaju “zajedno” zbog uzajamne brige, međusobne (su)ovisnosti i nekadašnje velike ljubavi u nadi da će je nanovo rasplamsati. Dosta minutaže Shanks ulaže u karakterizaciju likova i propitivanje njihova zajedništva, a pogodio je “jackpot” metafilmske romantične terapijsko-sesijske autentičnosti angažmanom Davea Franca i Alison Brie, stvarnog dugogodišnjeg para izvjesne ljubavne kemije, slijedeći casting Stanleyja Kubricka na “Oči širom zatvorene”.

No, dok se brak Toma Cruisea i Nicole Kidman okončao nakon snimanja, Franco i Brie izlaze snažniji i spašavaju film da se ne raspadne u završnici, kad Shanks ima potrebu objasniti misterij umjesto da ga ostavi zagonetnim i razočarava posljednjim kadrom iz sfere političke korektnosti nakon upečatljive romantično-hororske završnice, toliko da “Zajedno” baš i ne opravdava titulu “the best horror movie of the year” (osobno, to su prije “28 godina kasnije”, “Vrati mi je” i/ili “Trenutak nestajanja”), ali je u totalu svejedno jako dojmljiv, jedinstven i pamtljiv.

Horor starta kao psihološka romantična drama o disfunkcionalnoj vezi Tima i Millie. “Svima je slatko što smo usklađeni”, Millie kaže slično odjevenom Timu na njihovom oproštajnom tulumu za prijatelje prije selidbe u kuću par sati vožnje izvan grada (“Sljedeće poglavlje naše veze”).

Iako Millie voli prvi album Spice Girls, gdje se nalazi pjesma “2 Become 1”, ona ne sluti da ih čeka doslovna tjelesna “usklađenost” nakon što se njihova tijela počnu spajati i postajati jedno, ironično kontrirajući rečenici “Ako se ne razdvojimo sad, bit će teže kasnije”, izgovorenoj najmanje dvaput u filmu, a sve to biva najavljeno uvodnom sekvencijom s dva psa koji se fizički isprepletu nakon ispijanja vode u nekoj špilji (fina posveta pasjim scenama “Stvora”).

Millieina izjava o usklađenosti testirana je kad zaprosi Tima ispred svih i on s debelim oklijevanjem izrekne ono “Da”. Ovaj par ima poteškoća i pokušava ih riješiti promjenom lokacije življenja, ali Tim nema vozačku dozvolu i osjeća se zarobljeno u vezi, oviseći o Millie da ga prebaci makar do željezničke stanice kako bi se vratio u grad na probe s bendom, vjerujući da u kasnim tridesetima još uvijek može uspjeti kao glazbenik, dok ona radi kao učiteljica u osnovnoj školi i sve više joj smeta njegova nezaposlenost pa i nezrelost.

Povrh toga, Tim i Millie nisu odavno bili intimni, a on je imao problem s napadajima panike/tjeskobom i more ga obiteljski demoni prošlosti, opsjedaju ga noću, uvlače se u njegove jezive košmare i vrebaju s donje strane kreveta (“Ne mogu spavati dok zure u nas”).

Stvari bivaju još gore nakon što tijekom pješačenja po kiši upadnu u zlokobnu špilju s početka filma nalik podzemnoj kapelici (golema zvona, crkvene klupe) sagrađenoj s primislima na utrobu pronađenog svemirskog broda u “Alienu”, gdje odluče skloniti se od nevremena i Tim popije istu vodu koju su kušali oni psi, premda znamo da nije smio to napraviti.

Jutro poslije, Tim i Millie jedva odvoje kožu sa slijepljenih nogu, uz šalu “Želiš da se prijavimo za tronožnu utrku?”, ali situacija je ozbiljna: kad su se par dana kasnije (napokon) poseksali u školskom WC-u, nisu se neko vrijeme mogli razdvojiti. Usprkos emotivnoj otuđenosti ili baš zbog toga, tijela im se neobjašnjivo privlače poput magneta i sjedinjuju, toliko da se više ne zna “gdje započinje ona, a gdje završava on”, da citiramo Tolstoja iz “Ane Karenjine”.

Još se direktnije citira Čehov, s time da umjesto one puške predstavljene u prvom činu, koja će imati funkciju u trećem, imamo električnu mini-pilu za bolno razdvajanje isprepletenih ruku. Shanks je načitan pa se referira i na grčku mitologiju, tj. Platona, kad Milliein kolega Jamie (Damon Herriman), govoreći o pokojnu partneru, spomene mit da su ljudi nekoć imali dvije glave, četiri ruke i noge, dok ih Zeus nije razdvojio i prisilio da tragaju za svojom polovicom. Tolstoj, Čehov, Platon i Cronenberg stapaju tijela i postaju jedno u “body” hororu “Together”.