I bilo je tako ove tužne srijede kako je snio Ljubo Stipišić Delmata.
Koliko god bio okrenut sebi i vlastitom istraživanju, imale su te sjetne i zakošene obrve, poput silaznog akcenta, uvijek razumijevanja i vremena za običnog, naoko malog čovjeka.
„Za one kojima je dalmatinska pjesma bila i ostala molitva, a klapa drugi dom. Stolica na koju nitko ne pretendira, a u kojoj sjede bitni, gotovo nezamjenjivi“, govorio je on.
Pedagoška „mjera“ ili način ophođenja, danas je manje bitno, bili su ključ uspjeha kojim je Delmata otvarao sve brave i sva vrata u svijetu klapa, čestitih amatera, kod onih koji slaveći pjesmu ne mare naročito za materijalno, kod onih koj...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....