StoryEditorOCM

IN MEMORIAM Ljubo Stipišić Delmata (1938.-2011.) Nije rojen ić niz dlaku, dogorio ka i svića

Piše PSD.
13. listopada 2011. - 19:21
Spustite me kakvi jesan. Vaki umre ne reć riči, Ne reć boli. Vaki umre u postolin.

I bilo je tako ove tužne srijede kako je snio Ljubo Stipišić Delmata.

Koliko god bio okrenut sebi i vlastitom istraživanju, imale su te sjetne i zakošene obrve, poput silaznog akcenta, uvijek razumijevanja i vremena za običnog, naoko malog čovjeka.

„Za one kojima je dalmatinska pjesma bila i ostala molitva, a klapa drugi dom. Stolica na koju nitko ne pretendira, a u kojoj sjede bitni, gotovo nezamjenjivi“, govorio je on.

Pedagoška „mjera“ ili način ophođenja, danas je manje bitno, bili su ključ uspjeha kojim je Delmata otvarao sve brave i sva vrata u svijetu klapa, čestitih amatera, kod onih koji slaveći pjesmu ne mare naročito za materijalno, kod onih koj...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. siječanj 2026 13:49