Kakav bi Krleža genijalni ditiramb o nogometstvu hrvatinskom sprdoslovlju ispjevao...

Postoje pisci čiji su opusi veći od književnosti vlastitog jezika u kojoj se oni ostvaruju, ti opusi. Hrvatska književnost, nasreću, nije te nesreće! Premda… No, Krležina se opera omnia uzdiže i izdvaja, gori svojom vlastitom vatrom bliješteći poput svjetionika zametnutog tamo negdje u pučinskoj samotinji.

Dobro, makar količinom obrnuto proporcionalno mu udaljeni, Ranko Marinković i Slobodan Novak kakvoćom svojeg djela zacijelo su ekstrakt proznog pisma u nas duž cijelog XX. vijeka.

Učinio bih ja od njih i kvartet, pridruživši im potentnog Ivana Aralicu, da on sam nije, paradoksalno za nj, preminućem Jugoslavije prestao pisati za ovu književnost prevažna djela, osjetivši, među inim, da stiže možda i bolji od njega, ...