Hrvatska praizvedba ‘Lutkina kuća, drugi dio‘ u Splitu: nastavak Ibsenova klasika otkriva Norine tajne nakon 15 godina

U četvrtak, 25. rujna, u baletnoj dvorani Gradskog kazališta mladih Split, prostoru u kojem se može smjestiti svega 46 gledatelja, održana je proba predstave "Lutkina kuća, drugi dio“, hrvatske praizvedbe komada američkog dramatičara Lucasa Hnatha, koji je praizveden 2017. na Broadwayu, a sada prvi put dolazi pred hrvatsku publiku.

Riječ je o svojevrsnom nastavku čuvene Ibsenove drame iz 1879., u kojoj Nora - nakon što je prije petnaestak godina zalupila vratima i otišla iz obiteljskog doma - iznenada odlučuje vratiti se.

Predstava u režiji Gorana Golovka zadržava intimnost i komornost, spaja tradiciju i suvremenost, klasiku i novo kazališno iskustvo. U malom, komornom prostoru, svaki pokret, svaki pogled i svaka intonacija dobivaju posebno značenje, a zahvaljujući glumačkoj podjeli donosi slojevitu napetost između prošlosti i sadašnjosti.

Važnost premijere

Ravnatelj GKM-a, Ivo Perkušić, sa zadovoljstvom ističe: - Samo bih kratko rekao da sam ponosan da upravo s ovim komadom otvaramo našu sezonu. Riječ je o komadu koji je 2017. praizveden u New Yorku i igrao se u svim najvažnijim kazališnim kućama u Europi, a mi ga prvi put izvodimo u Hrvatskoj. Dobili smo autorska prava, nastavak na jedan od najvažnijih klasika europske dramske književnosti – ‘Lutkinu kuću‘ – u ovoj našoj verziji, u režiji Gorana Golovka. Zaista jedan ozbiljan zadatak za kazalište kao što je naše, ali mislim i doseg našeg postojanja.

Sezona u GKM - u tako počinje s produkcijom koja spaja povijest kazališta i suvremene probleme, a intimna atmosfera baletne dvorane samo pojačava emotivni dojam predstave.

Od Ibsena do Hnatha

Lutkina kuća, nastavak Ibsenove klasike, jedna je od najizvođenijih drama svjetske dramaturgije. Na pitanje što ga je potaknulo da se odluči baš za ovaj nastavak i to kao hrvatsku praizvedbu, Goran Golovko odgovara:

- Bilo je intrigantno vidjeti kako se u postmodernom ključu može rastvoriti radnja klasičnog komada i učiniti je relevantnom za naše vrijeme, 21. stoljeće. Kada je Ibsenova Nora nastala, izazvala je ogromne skandale – čak je bila i cenzurirana. Kraj u kojem napušta muža i djecu često je mijenjan, pa se u melodramskom ključu vraćala Torvaldu. Mladi američki pisac Lucas Hnath zamišlja što bi se dogodilo da se Nora nakon petnaest godina vrati kući s vrlo posebnim zahtjevom prema svom mužu.

Golovko podsjeća na društveni kontekst tadašnjeg vremena: brakovi nisu se lako razvrgavali, žene nisu mogle pokretati poslove ili potpisivati ugovore bez suglasnosti supruga, a pravo glasa došlo je tek puno kasnije.

- Ono što me u tekstu posebno intrigira jest slojevitost dijaloga i odnosa. Nora dolazi kao promijenjena osoba i sravnjuje račune s dadiljom, vlastitom kćeri koju je jedva upoznala, dok sa suprugom i dalje ima velike prijepore. I danas, kada čujemo da je žena ostavila obitelj, doživljavamo to kao izuzetno dramatično, dok muškarca takva odluka često ne iznenadi. Slojevitost odnosa rasvjetljuje psihološke nijanse koje svi svakodnevno doživljavamo.

Univerzalna pitanja

Na pitanje kako je suvremeni jezik i humor integriran u režiju, Golovko objašnjava:

- U kostimu i scenografiji ostali smo u vremenu kada je Nora nastala, jer problematika komada potiče iz tadašnjeg društva. Ipak, u salonu se izgovaraju riječi koje ne bismo očekivali – kolokvijalizmi, psovke, pošalice – i to stvara mentalnu vezu između devetnaestog stoljeća i današnjeg odnosa među ljudima. Puno se toga promijenilo, ali puno toga se i nije promijenilo.

Iako je komad ocijenjen kao feministička komedija, Golovko ističe:

- Mi nismo inzistirali na feminističkom diskursu, već na univerzalnim pitanjima odnosa i kompromisa. Zanimalo nas je do koje mjere ljudi pokušavaju pronaći zajedničko funkcioniranje, do koje mjere se tome opiru i što se dogodi kada postoji apsolutna iskrenost, a ipak ne mogu ostati zajedno.

Balansiranje ozbiljnosti i ironije na sceni bilo je izazovno, ali glumci su to brzo prepoznali. - Glumci imaju sposobnost samoironizacije i introspektivnosti – kad su tvrdoglavi, ipak se mogu pogledati u zrcalo i promisliti jesu li u pravu. Tekst je tako pisan da će publika razumjeti radnju Lutkine kuće i bez da je pročitala prvi dio. Naša igra u intimnom prostoru od 46 gledatelja inzistira na glumi gotovo filmskog tipa, vrlo blizu publici.

Intimnost scene, dodaje Golovko, izazov je i prednost: -Takve predstave uvijek stvaraju intenzivan kontakt s publikom. Koliko god bilo teško susprezati reakcije gledatelja, to je i za glumce zadovoljstvo i izazov. Na kraju, Golovko zaključuje:

- Dvojbe koje Torvald i Nora imaju prije sto pedeset godina, publika će i danas prepoznati. Nisu se mnogo promijenile.

Nora danas

Glavna glumica, Ana Gruica Uglešić, priznaje da je uloga Nore jedna od najzahtjevnijih u njezinoj karijeri:

- Morala sam ponovno osvježiti pamćenje i pročitati prvi dio. Ovo je jedna od najzahtjevnijih i najljepših ženskih uloga uopće. Tekst je izazovniji od Ibsenovog komada jer razrješava situacije koje su ostale nedorečene. Petnaest godina nakon, Nora dolazi kući i izgovara rečenice koje i danas drže vodu. Ana pri tom opisuje emocionalnu dimenziju povratka Nore:

- Duhovi prošlosti se vraćaju, pogotovo ženama. Imala sam životno iskustvo koje mi je pomoglo prenijeti emocije likova – i svoje i tuđe – u ulogu. Pripremali smo se čitanjem i probama kako bi razumjeli što se događa u svakoj sceni i zašto.

Ana naglašava kako su balans između drame i humora, te tematika feminizma, ključni za interpretaciju Nore:

- U mom svijetu u tekstu nema ironije, ali neke scene postaju ironične. Nora je simbol ženskog oslobođenja, ali u ekstremnom poimanju feminizma. Kao glumci, naš zadatak je braniti likove i vjerovati u ono što oni govore.

Suradnja s partnerima na sceni

- Ermin je vrhunski profesionalac, strašno talentiran i predan. Suradnja s njim, ali i s ostatkom ansambla, je sjajna – imamo intenzivne sukobe, ali sve teče prirodno. Uživam u ovom procesu rada i zahvalna sam što mogu nositi ovu ulogu.

Torvald iz Sarajeva u Splitu

Posebnu pažnju izazvao je dolazak sarajevskog glumca  Ermina Sijamije, koji u Splitu prvi put igra Torvalda te nam otkriva kako je došlo do njegove suradnje s GKM-om:

- Nevjerojatno mi je kako se ponekad okolnosti poklope. U Gradskom kazalištu mladih nisam nikoga poznavao, niti me tko znao. Prošle godine sam dobio nagradu na festivalu ‘Dani satire‘ u Kerempuhu i došao sam na dodjelu nagrada. Tamo sam primijetio da je direktor GKM-a, Ivo Perkušić, također prisustvovao i to mi je ime ostalo u uhu. Petnaestak dana kasnije, zazvonio mi je telefon, vidim hrvatski broj i javio se Ivo Perkušić. Rekao je da bi volio da radimo zajedno na predstavi, a kako sam ja već ranije čuo za predstavu ‘Lutkina kuća, drugi dio‘, koja je dobila dobre kritike, nisam uopće razmišljao.

- Iskreno, bilo mi je prilično neobično – pozvati glumca kojeg zapravo ne poznaješ, ni ne znaš kakav je, ni što može ponuditi. Ipak, odmah sam pristao, samo da vidim termine i kako bi sve moglo funkcionirati. Uspjeli smo se dogovoriti i došao sam u Split. Nisam ni u jednom trenutku imao negativan osjećaj – sve je proteklo izuzetno profesionalno i ugodno, priznaje.

Težina prošlih godina

- Torvald u Hnathovoj verziji nosi bol  i težinu petnaest godina. Slučajni susret s Norom stvara rusvaj, ali i priliku za promjenu. To je Torvald kojeg znamo iz Ibsena, ali i novi Torvald, prilagođen suvremenom vremenu.

Odnos s Anom Gruicom na sceni opisuje kao prirodan i intuitivan:

- Vrlo je jednostavno kada imate talentiranog partnera. Scene dolaze same. Osjetimo što funkcionira, a što ne. Ovo je intimna gluma, na deset centimetara od publike, gdje morate pokazati snažne emocije – izazov, ali i radost. Sijamija komentira univerzalnost tema:

- Tema braka, ljubavi, slobode i ženskih prava danas je izuzetno aktualna. Publika će prepoznati iste dileme kao i prije sto pedeset godina, a možda će se otvoriti i rasprava nakon predstave. Svaki gledatelj će ponijeti nešto svoje, ovisno o tome kako dođe i s kim dođe.

Profesionalni tim

- Kolege su divni ljudi – Ana, Lidija, Mia – svi su izuzetno profesionalni. S Goranom sam se poznavao od ranije, radio je u Sarajevu, ali nikada nismo surađivali. Suradnja je sjajna, a u GKM-u se vidi kako tim napreduje iz dana u dan. Direktor Ivo ima odlične ideje, a predstave koje rade su stvarno kvalitetne. Do sada sam prezadovoljan suradnjom sa svima i s procesom rada na predstavi. Ono što je ovdje posebno je intimnost scene – igramo doslovno na deset centimetara od publike, što zahtijeva potpuno drugačija sredstva izražavanja u odnosu na velike, tradicionalne scene.

Intimnost baletne dvorane i snaga predstave

‘Lutkina kuća, drugi dio‘ otvara sezonu GKM-a u malom, komornom prostoru, gdje svaki pogled, pokret i dijalog dobivaju posebno značenje. Predstava kombinira filmski pristup glumi i kazališni intenzitet, progovara o univerzalnim temama – ljubavi, kompromisima, slobodi, posljedicama odluka i složenim ljudskim odnosima. Nora i Torvald, čak i nakon sto pedeset godina, i dalje postavljaju ista pitanja – koliko smo spremni za iskrenost, koliko za kompromis, koliko za ljubav.

Premijera u Splitu, koja se održava u petak, trećeg listopada, donosi hrvatskoj publici priliku vidjeti predstavu koja je spoj povijesti i suvremenosti, klasičnog i modernog jezika, ironije i ozbiljnosti, u prostoru u kojem svaki detalj postaje vidljiv i osjetljiv – gotovo filmski, intimno i osobno.

Uspješnu izvedbu upotpunjuju Lidija Florijan kao Anne Marie te Mia Bujan u ulozi Emmy, dok je scenografija pod palicom Marina Gozze. Kostimi kreirani s pažnjom na detalje kako bi dočarali atmosferu Ibsenova vremena, potpisuje Mladen Radovniković uz pomoć krojačkih radova Božene Spahije. Fotografija Ivana Gudića bilježi svaki trenutak, dok se dizajn i grafička obrada povjeravaju Pavlu Sviličiću (@parallel design), a garderoba je u sigurnim rukama Ružice Lerotić.