U Splitu ljeto počinje glazbom. I to ne bilo kakvom – već opernom. Ovih dana sve je spremno za koncert “Operni pozdrav ljetu”, koji će se održati u Foyeru splitskog HNK-a pod umjetničkim vodstvom mezzosopranistice i profesorice na UMAS-u, izv. prof. art. Žane Marendić.
Riječ je o raskošnom koncertnom kolažu najljepših arija i opernih scena koje izvode njezini studenti i alumniji, ali i o jedinstvenom uvidu u rad profesorice čije se pedagoško, umjetničko i scensko umijeće prepoznaje i van granica Splita.
No, Žanu Marendić ovih dana nećemo slušati samo s publike – već i na pozornici. Naime, upravo ona ima jednu od značajnijih uloga u operi Dioklecijan, kojom se otvara Splitsko ljeto. U razgovoru s njom, otkriva nam kako izgleda život operne pjevačice, mentorice i redateljice u isto vrijeme i zašto je glas za nju i dalje najveće čudo.
Operna poslastica za početak ljeta
- Ovaj koncert zamišljen je kao jedno operno-glazbeno putovanje kroz stoljeća, glazbene stilove i emocije – od Mozarta i Verdija, preko Puccinija, Straussa i Offenbacha, pa sve do Hatzea, Tijardovića i Gershwina.
Na pozornici će se izmjenjivati njezini studenti iz klase solo pjevanja – Ana Conjar (sopran), Rafael Đangradović (bariton), Tina Matković (sopran) i Mia Gazdović (sopran) - te dvoje alumni pjevača, Matija Škiljo (bas-bariton) i njezina prva diplomantica, Neda Pejković (sopran).
- Neki su još studenti, a neki su već ozbiljni profesionalci s glavnim ulogama u splitskom HNK-u. Svi oni su dio mog glazbenog svijeta, i s njima radim s puno pažnje i ljubavi. Scenski ih prati i dvoje pijanista, Jelena Vuković, viša stručna suradnica, te doc. Zoran Velić, ističe.
- Na koncertu će publika proći kroz cijeli spektar opernih likova: od šumskih vila, robinjica, grofica, sobarica i majki koje pjevaju uspavanke, pa sve do naivnih seljančica i mehaničke lutke iz Coppeliusovog laboratorija. Scene su režirane, razigrane, scenski oblikovane. Volim režiju, dinamiku, pokret – a mladi to vole još i više. To koncert čini živim, govori sa smiješkom.
Opera kao kazalište emocija
Za Žanu, opera nije samo pjevanje - to je, kako kaže, "glazbeno-scenska umjetnost u punom smislu riječi“. Zato kod svojih studenata inzistira na glumačkoj osviještenosti, pokretu, uvjerljivosti.
- Bez toga danas ne možete opstati na sceni. Glas je temelj, ali liku se mora vjerovati - i to od prve sekunde. Taj pristup prepoznaju i njezini studenti, ali i publika koja već godinama vjerno prati koncerte njezine klase.
- Redovito imamo ispunjen foyer. Ljudi znaju što mogu očekivati - strast, trud, mladost, igru, ozbiljan rad i puno srca, kaže.
Pedagogija s dušom
Marendić je i sama doživotna učenica. Redovito radi na vlastitom vokalu, a za studente u Split dovodi renomirane mentore, poput proslavljenog Giorgia Suriana, koji je i supervizor nadolazećeg koncerta.
- Glas je instrument koji se nikad ne prestaje razvijati. I kad misliš da sve znaš - uvijek možeš još dublje. A kad si pedagog, odgovornost je još veća, jer moraš i sam biti primjer. Zato i dalje radim na sebi, učim, propitujem, tražim najbolje načine kako pomoći mladima da izrastu u istinske umjetnike.
Njezina uloga nije samo u vokalnom oblikovanju – već i u emocionalnom, scenskom, karakternom rastu pjevača. - To je dug, zahtjevan proces, i moraš ga voditi s nježnošću i dubokim razumijevanjem. Njima je 20 i nešto – a mi ih pripremamo za pozornicu koja ne oprašta, iskreno govori.
Brojne zapažene uloge
Na pitanje koje su joj uloge najdublje ostale u srcu, Marendić ističe nekoliko dragih opernih karaktera iz svojih ranih godina:
- Od brojnih uloga u duši nježno čuvam i pamtim onu moju prvu, debitantsku Fenenu – to je bio moj prvi izlazak na Peristilsku pozornicu, uz iskusne pjevače i kolegu Ivana Repušića, tada najmlađe u podjeli. Fenena, kći Nabucca, skromna je i pobožna, potpuno suprotna Federici iz Verdijeve Luise Miller, kneginji povrijeđenoj i emocionalno prevarenoj, ali lukavoj i sklonoj simulaciji. Olga iz Evgenija Onjegina, pak, bila je zaigrana, iskričava, djetinjasta – dijete prirode i pjesme, zaljubljena u život i Lenskog. Te tri uloge oblikovale su moje početke.
S godinama su došle i složenije dramske figure, poput Verdijeve Azucene, ciganke iz Trubadura:
- Psihološki vrlo kompleksna, mračna, a opet puna nježne majčinske ljubavi. Dirljive Verdijeve scene i arije koje pjeva Azucena zauvijek su mi ostale urezane. Ima mnogo uloga koje pamtim, ali ove bih posebno izdvojila.
S istom toplinom prisjeća se i svojih samih početaka.
- Prve nastupe pamtim do detalja - i mirise na pozornici, i osjećaj uzbuđenja kad bih prvi put obukla kostim, našminkala se, ušla u lik. To su moji najdragocjeniji suveniri i uvijek ih prepričavam studentima.
Svoj rad danas uspješno balansira između umjetničke i pedagoške karijere, a obje, kaže, zahtijevaju jednaku iskrenost i posvećenost.
- I prema mojoj dragoj publici i prema mojim studentima osjećam duboko poštovanje i odgovornost. Oboje zaslužuju da im predamo ono ‘više’ – iz dubine bića.
Uloga koja dolazi: Dioklecijan
Ovog ljeta ponovno se vraća na Peristil, gdje će nastupiti u velikoj produkciji obnovljene opere Dioklecijan, kojom se otvara Splitsko ljeto.
- To je golema čast, ali i golemi izazov. Tumačim ulogu Flavije Galle – nije velika po duljini, ali je dramaturški iznimno važna. Ona je mlada žena koju je zaveo cezar Galerije i s njim ima dijete. Njezin dolazak na dvor, s djetetom u naručju, otkriva skrivenu istinu o Galerijevom karakteru pred Dioklecijanom i njegovom kćeri Valerijom.
Za Žanu, Splitsko ljeto ima posebno mjesto u životu.
- Moj prvi izlazak na Peristil dogodio se prije više od 25 godina, još kao studentica zagrebačke Muzičke akademije. Tada sam pjevala čak tri uloge u Purcellovoj operi Dioklecijan, u međunarodnoj postavi, kao jedina Hrvatica, odabrana od dirigentice Catherine Mackintosh i redatelja Gorana Golovka. Od tada sam redovito nastupala – od Verdijeve Fenene do Dome u Eri s onoga svijeta. Splitsko ljeto za mene je uvijek čast, izazov i blagoslov. To je radost koju živim velikim dijelom svoga života.
- Volim pjevati u rodnom gradu. Osjetiš svaku emociju dublje, jer pjevaš pred ljudima koji te znaju, pred svojim kolegama, prijateljima, publikom koja te prati godinama. A Dioklecijan je upravo opera koja traži strast, snagu i predanost – sve ono što i sama nosim u sebi.
Za kraj, kad je pitamo je li ponekad naporno balansirati umjetnički i profesorski život, iskreno odgovara:
- Da, zna biti iscrpljujuće. Ali nikad ne razmišljam o tome kao o teretu. Glas me vodi cijeli život. A kada ga prenosiš dalje, znaš da činiš nešto važno. Ne samo za operu – nego i za čovjeka.
Koncert ‘Operni pozdrav ljetu‘ možete poslušati u Foyeru HNK Split, u srijedu 25.06. s početkom u 19 sati. Ulaz je slobodan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....