Malo je reći da je u vrijeme kad glupan narančaste kose doživljava svijet kao igru Monopolyja vrlo aktualno postavljanje predstave "Požari/Incendies" Wajdija Mouawada i redatelja Ivana Plazibata u splitskom HNK-u. Aktualno je, dakako, ne može bolje, podsjetiti što rat napravi od života ne samo onoga koji živi u ratnim okolnostima, nego i iduće generacije koja s njim nema nikakve dodirne točke, 40 godina poslije. Istovremeno, to je i pomalo hazarderska repertoarna politika, jer ako nam je narančasti glupan živi primjer siledžije koji zaziva ratove i uvlači nam brigu u kosti – čemu još navečer u kazalište po još jednu porciju crnih misli? Hoće li predstava živjeti ako nema publike? Pri čemu nije nevažno da traje puna tri sata i da ih treba provesti sjedeći na bolno neudobnim stolicam...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....