Na jutrošnjoj presici u foajeu HNK-a održana je presica glede premijere drame "Daleko je Kandahar". U svijetu u kojem je sve više ratova i sukoba, ova drama otvara pitanje njihovih posljedica na onoj temeljnoj jedinici bilo kojega društva, odnosno obitelji.
Intendant Vicko Bilandžić istaknuo je kako je riječ o novijoj drami te da je postavljanje takvih drama u HNK-u postalo trendom. Pohvalio je i autoricu Anitu Čeko, rekavši da je u potpunosti zaslužila da se njezina interesantna drama stavi na program nacionalnoga kazališta.
Ivan Penović, ravnatelj Drame, istaknuo je kako je cilj postaviti novije drame hrvatskih autora, osobito onih koji su nagrađeni Nagradom "Marin Držić" i koji su se počeli profilirati kao kvalitetni autori posljednjih godina.
Nagrada ‘Marin Držić‘
Upravo takva jest i drama "Daleko je Kandahar", koja je 2021. godine dobila Nagradu "Marin Držić", a s tom dramom, rekao je Penović, započinje gust raspored koji kreće od prosinca nadalje na Sceni 55.
"Drago mi je što imamo redateljicu koja ima ponešto drugačiju biografiju, nego što smo do sada naučili gledati", dodao je Penović, misleći na Teu Alagić, međunarodno priznatu i višejezičnu redateljicu, spisateljicu, producenticu, glumicu i pedagoginju, čija je praksa ukorijenjena u tradiciji, no ujedno i otvorena za inovacije.
Penović je naglasio da Alagić dolazi iz američkoga kazališta koji je produkciji drukčije postavljen od hrvatskoga, što će nesumnjivo unijeti novine u HNK-u. Tekst drame jest lokalan, s obzirom na to da se radi o dalmatinskoj obitelji, no govori o općeljudskim temama i problemima, pojasnio je Penović.
Čeko: Uzbuđenje raste...
Anita Čeko rekla je da u njoj posljednjih dana raste uzbuđenje, kako se bliži premijera, no veseli vidjeti kako će drama zaživjeti. Okosnica njezine drame jesu ratna iskustva i učinci rata na pojedinca, a gradivu za tu dramu crpila je dijelom i iz vlastitih iskustava, odnosno sjećanja iz djetinjstva.
"Zapravo, moja prva sjećanja jesu ratna sjećanja", istaknula je Čeko.
"Tako da je rat nekako prisutan u mom životu, od tad pa nadalje."
Njezina perspektiva rata bila je gledanje osoba koje čekaju povratak vojnika s ratišta, odnosno majki, baka, dakle žena koje čekaju povratak svojih muževa i sinova. Njima, po povratku, drži Čeko, treba pomoć i podrška, istaknuvši da se, s terapijskoga stajališta, može još puno toga poboljšati i unaprijediti. No osobe koje nisu išle na ratište pretrpjele su, kako veli Čeko, sekundarnu traumatizaciju.
"Puno je toga ostalo negdje zaključano", objasnila je te dodala da joj je cilj bio dati glas "utišanim pojedincima" koji se drže kao da su dobro, no zapravo nisu.
Tea Alagić naglasila je da je riječ o jednoj jako toploj predstavi te da, iako je radnja predstave smještena u Dalmaciji, ona vidi poveznicu i s američkim društvom primjerice, u kojem vladaju slični problemi.
"Drama je jako topla i likovi su izvanredni", ocijenila je Alagić. "Jednostavno, ti vam se likovi mogu približiti kao ljudi koje već znate."
Drama joj je i osobno važna, jer je i sama dijete rata, otišavši s 19 godina iz Mostara zbog rata.
"Doživljavala sam taj rat stalno, kao netko tko nije tu, ali tko stalno prati", objasnila je. To iskustvo pomoglo joj je da se odmah sporazumi s autoricom.
‘Vrlo slično koroni...‘
Cilj je, dakle, pomoći ljudima artikulirati potisnuto, što je mnogima teško, jer "idu nekom inercijom", kako se izrazila Alagić.
"Vrlo je slično koroni, rekla bih. Korona je unijela nešto vrlo slično, o čemu se isto ne priča. Ne priča se ni u Americi. I tamo se pravimo kao da se nije desilo, a u biti se nama nešto jako teško s time desilo", istaknula je redateljica.
U predstavi igraju: Nika Petrović, Luka Čerjan, Marija Šegvić, Andrijana Vicković i Mijo Jurišić (koji se pojavljuje na video-snimkama).
Glumica Marija Šegvić, koja nastupa u glavnoj ulozi lika Matere, istaknula je da joj je bilo izuzetno zadovoljstvo raditi na toj ulozi te da je tekst drame fantastičan.
"Mater je žena koja nosi, osim svojih uloga žene, uloge kćeri, uloge majke, pokušava se povezati sa svojom nutrinom koju je iz raznih životnih okolnosti davno izgubila, odnosno bolje bi bilo reći zanemarila. Šegvić je objasnila da su joj osobito bili zanimljivi problemi na koje načine njezin lik pokušava održati svakodnevne obiteljske odnose usprkos teškoćama s kojima se nosi te mužom koji je odsutan.
Glumac Luka Čerjan, koji igra četrnaestogodišnjega sina Luku, istaknuo je i aspekt straha koji sin osjeća, pitajući se što mu se događa s ocem.
A tata se još nije javio
"Jer, jedno je što smo se mi dogovorili da ćemo se čuti s tatom u utorak na Skypeu u 4 popodne, a drugo je kad dođe 4 i 15, a tata se još nije javio", pojasnio je primjerom Čerjan.
Glumica Nika Petrović, koja glumi Lukinu sestru Lucu, naglasila je da njezin lik vrlo športski te da se usredotočila kako se neizvjesnost glede očeve sudbina projicira na ponašanje njezina lika.
Mijo Jurišić u predstavi se javlja samo putem Skypea, a s obzirom na to da je bio spriječen osobno doći na jutrošnju presicu, javio se upravo preko Skypea, rekavši da mu je bilo zadovoljstvo surađivati na ovoj predstavi.
Scenograf Filip Triplat istaknuo je da najveći problem bio kako napraviti scenografiju, a da ne izgleda kao u kakvoj TV-sapunici, no rekao da su u tomu uspjeli, ne želeći previše otkrivati pojedinosti i iznenađenja glede scenografije ove nove hrvatske psihološke drame u splitskom HNK-u.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....