Bio je obožavan od publike, uvažavan od kritike, pa pao u zaborav! ‘Roman jedne glumice‘ pokušat će obrisati prašinu

Književna povijest, i naša i svjetska, ne oskudijeva autorima koji su u svoje vrijeme bili čašćeni od kritike i voljeni od publike, čija su djela bila formativna lektira mlađim naraštajima pisaca na koje su izvršili veliki, možda i presudan utjecaj, a prema kojima protok vremena nije bio milostiv.

Promjene se literarne mode, ukusi čitatelja ili se ne dogodi ništa, ali oni nekako spuznu ispod radara, pa se o njima prestane govoriti. Nova izdanja njihovih djela više se ne tiskaju, a u knjižnicama baš i ne vlada jagma za starima, pa se zaboravljeni pisci sele u tijesne garsonijere leksikonskih natuknica.

Zagrebačka izdavačka kuća MB Books upravo je pokrenula biblioteku „Hit klasik“ kojom pokušava otpuhati prašinu s naslova koji su nekoć uživali poštovanje i slavu, a suvremenoj su publici uglavnom nepoznanica. Čast porinuća ove zanimljive edicije pripala je Somersetu Maughamu odnosno njegovoj knjizi "Roman jedne glumice“, izvorno objavljenoj 1937., kod nas prvi put 1954. u prijevodu Frane Tučana.

Nesuđeni liječnik (završio je medicinu, ali se njome nikada nije bavio), obavještajac iz Prvog svjetskog rata (jedan od začetnika duge tradicije suradnje britanskih pisaca s MI6 i drugim sličnim agencijama; na tome popisu naći ćemo imena poput Roalda Dahla, Iana Fleminga, Fredericka Forsythea, Johna Le Carrea...), Somerset Maugham lijepo se naživio (umro je 1965. u 92. godini), ali se bogami i lijepo naradio.

Bio je vrlo plodan dramatičar, romanopisac i pripovjedač, u svoje vrijeme obožavan od publike (1908. godine u teatrima na West Endu u isto su vrijeme igrana čak četiri njegova komada), uvažavan od kritike (iako je dio literarnog establishmenta prema njemu uvijek bio podozriv, što je neizbježna sudbina autora koji pišu lako, a knjige prodaju na palete), a o njemu su se kao o nezaobilaznom uzoru rado izjašnjavali velikani poput Georgea Orwella i Grahama Greenea (još jednog iz niza književnih konfidenata MI6). Sve to nije bilo dovoljno da bi ga njegova reputaciju nadživjela.

Tko posegne za friškim prijevodom „Romana jedne glumice“ (potpisuje ga Petar Vujačić), bit će nemalo iznenađen paradoksalnom činjenicom da je ovo djelo (kao, uostalom, i cijeli opus njegovog autora) završilo u ladici rezerviranoj za demodiranu književnu kramu. Jer, već od prve stranice Maugham se doima kao naš suvremenik. U njegov se svijet ne ulazi stidljivo, na prstima, uz puno okolišanja, on nije sklon dugačkim ekspozicijama, već nas dvjema prvim, vrlo kratkim rečenicama upoznaje sa svojim likovima: „Vrata su se otvorila i Michael Gosselyn je podigao pogled. Julia je ušla.“

Somerset Maugham: "Roman jedne glumice" (MB Books, Zagreb)

Michael je bio osrednji glumac koji je, srećom, bio dovoljno pametan i cijepljen od neproduktivne taštine da to na vrijeme zaključi, pa se posvetio režiji, vođenju vlastite kazališne kuće i, prije svega, karijere svoje supruge, Julije Lambert, najveće britanske kazališne glumice svoga vremena. Profesionalno, njih dvoje ne mogu biti uspješniji. Privatno, održavaju skladan brak koji počiva na prešutnom konsenzusu da su ljubav i strast časovite senzacije, puno je važnije sačuvati uzajamnu privrženost i poštovanje. Imaju sina koji je na pragu studentske dobi, viđaju ga rijetko, samo kad su praznici, kako je i red među pripadnicima gornjih društvenih slojeva, koji su djecu upisali u skupe internate.

Julijinu reputaciju najsjajnije zvijezde britanskog glumišta nitko i ništa ne može ugroziti, osim, eventualno, godina koje neumoljivo teku i raspiruju strah od budućnosti. A onda će u njezin život ući mladi (malo stariji od njezina sina) knjigovođa, čak ne ni naročito zgodan, ali na neki čudan način njoj neodoljivo privlačan, i ona će se upustiti u vezu.

Radnja romana proteže se od godina neposredno prije početka Prvog svjetskog rata, kad su Julia i Michael tek započinjali svoje karijere, pa sve do „danas“ (dakle, drugo polovice tridesetih). Ništa što se događa izvan teatarske pozornice i salona boljih kuća ne zanima Maughama. Friga se njega i njegove likove za sve političke potrese, on je čak i rat prikazao kao neku vrstu dramske pauze u kazališnim životima svojih junaka.

„Roman jedne glumice“ priča je o prekoračivanju rampe koja dijeli scenski život od onoga stvarnoga. Da biste se uživjeli u Julijinu priču, ne morate biti glumica ili glumac, dovoljno je tek da shvaćate problem koji nastaje kad vlastiti život svedete na društvenu ulogu koju silom prilika igrate. Autorov uistinu rijedak talent slojevitog nijansiranja likova savršeno odolijeva vremenu što njegovu „zaboravljenost“ čini to većim (i nepravednijim!) misterijem.