Teško je objasniti zašto je među nama u Hrvatskoj posve nijemo žilom kucavicom javnoga mnijenja provijugala 50. obljetnica preminuća Ive Andrića. Jedini nobelovac pisane riječi na ovim prostorima – zapravo ekskluzivni, izuzmemo li kemičare Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga, te filmaša Dušana Vukotića, kao i Danisa Tanovića iz štokavskog nam bosanskog susjedstva – ali eto, nije ni to bilo dovoljno da bismo se prisjetili proznog giganta koji je pisao našim jezikom.
Ili smo reterali od sebe Andrića baš zbog jezika iz njegovih pripovijedaka i romana, premda smo ga čitali, i čitamo ga vazda – na originalu. Dobro, pokoji turcizam neće nam možda biti poznat otprve, ali kad bismo malo bolje znali koliko turcizama mi svakodnevno koristimo rabeći hrvatski standardni jezik u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....