Mnogi misle da je kratak i jednostavan put od rukopisa do tiskane knjige. No tribina u središnjoj knjižnici GKMM-a, posvećena temi nakladništva u Hrvatskoj, otkrila je i objasnila taj vrlo složeni i zamršeni svijet. Koliko Hrvati čitaju? Koliko pišu? I koje je uopće mjesto i budućnost knjige u suvremenom svijetu, suočenom s brzonapredujućim AI-jem?
Književnik Edi Matić, koji ujedno radi i kao urednik u mladoj nakladničkoj kući "Fragment" te vodi radionice za kreativno pisanje, dao je publici kratak prikaz cjelokupnoga procesa izdavanja knjige.
– Pišite ono što želite – poručio je Matić publici.
– Nemojte pisati ono što mislite da trebate pisati, jer to nikad neće ispasti dobro. Druga dva važna pitanja na koje bi svaki autor trebao dati odgovor jest – zašto piše i komu piše – rekao je Matić, no pritom je objasnio nezaobilaznu ulogu urednika, kojem bi se svaki mladi autor trebao obratiti, jer urednik je taj koji će reći što bi se moglo poboljšati.
Jasno je da je proces izdavanja knjige složen, dugotrajan te uključuje mnoštvo činitelja i koraka. No mnogi ni ne razmišljaju o svemu ovom. Postoji nekoliko mogućnosti, dakako, od vlastite naklade, preko pisca iz sjene, do traženja neovisnoga izdavača. Ali svaka ta mogućnost proces je za sebe i svaka podrazumijeva urednika koji danas okvirno naplaćuje 1000-1500 eura za uređivanje knjige. Toliko naplaćuje i lektor. Postoje alati na internetu za ispravke, no njima se, naglasio je Matić, ne može potpuno vjerovati. Izgled knjige jednako je važan, kao i prijelom teksta, što dođe još nekih 800-1000 eura. Preostaje potom još tiskati knjigu. 500 komada, s mekim uvezom, dođe još nekih 2000 eura. Naravno, tu je još i izdatak za promidžbu knjige. Izdavanje knjige, kao što se vidi, nije ni lako, ni brzo ni jednostavno, a zarada od prodaje neće premašiti nekih 2000 eura, tvrdi Matić.
– Nećete se obogatiti ni pisanjem ni izdavanjem svoje knjige – zaključio je. I za e-knjigu i za audioknjigu postoje također mnogi izdaci.
Proces odabira teksta
Bartul Vlahović, književnik, urednik i suvlasnik nakladničke kuće "Fragment", opisao je kako se odvija proces odabira, uređivanja i objave rukopisa. Prosječno na svoju e-poštu dnevno dobije 2-3 rukopisa. Otprilike dva mjeseca autor prosječno čeka povratnu informaciju, jer ga više ljudi treba pročitati. Bitno je i da se rukopis uklapa u viziju onoga što nakladnička kuća objavljuje. Ako ga prihvate, autoru ponude suradnju, predujam i tantijeme od prodaje knjige, a potom slijedi opisani proces pripreme teksta za tisak koji traje otprilike tri mjeseca. Potom slijedi promocija knjige.
Glavni problem u Hrvatskoj jest slaba, odnosno stagnirajuća čitanost. Samo 40% Hrvata starija od 16 godina godišnje pročita tek jednu knjigu. Mladi mahom čitaju na engleskom. Istodobno, previše se knjiga piše i objavljuje za naše malo tržište koje tako postaje prezasićeno.
Troškovi izdavanja veliki su, zarada malena i zapravo bilo kakva naklada ne bi bila moguća bez državne, institucijske pomoći, odnosno subvencija Ministarstva kulture. K tomu još valja istaknuti i da knjižare uzimaju i do 50% od prodaje knjige. Zanimljivo je, podsjetio je Matić, da su u davnim vremenima nakladnici, tiskari i knjižari bili sve jedna te ista osoba, a danas su to zasebne grane izdavačkoga procesa.
Financijski rizik nakladnika
Sonja Šumić, druga urednica i suvlasnica nakladničke kuće "Fragment", istaknula je velik poslovni, odnosno financijski rizik koji nakladnik na sebe preuzima, ulazeći u proces izdavanja knjige od koje može dobiti slabu ili nikakvu zaradu. Nakladnik je, dakle, već na početku, ograničen sredstvima.
Knjižnice, koje su sve redom financirane od države, često se ponašaju tržišno, rekao je Matić, jer da bi postigle što veći broj posuđivanja knjiga, radije uzimaju mahom komercijalne knjige. Šumić je pritom istaknula da je i nakladnička kuća "Fragment" imala problema s hrvatskim knjižnicama, kojih u Hrvatskoj ima oko 230.
– Nitko te ne doživi dok ne kročiš nogom u knjižnicu i ne predstaviš što nudiš i kojoj je to publici namijenjeno – istaknula je. Treba obići sve knjižnice u Hrvatskoj, rekao je Matić, a to iziskuje vremena, truda i, naravno, novca. Potpore Ministarstva kulture, zaključila je Šumić, nisu izdašne, ali su prijeko potrebne i uvijek dobrodošle.
Mnogi će se zapitati: "Zašto da se javnim novcem financira tiskanje knjiga?" No, kao što je na tribini rečeno, ne samo što bi propalo izdavaštvo, već i kultura kao takva.
Problemi u knjižnom lancu
Problema je mnogo i mnoge grane u knjižnom lancu (autor, nakladnik, knjižara), nerijetko su na suprotnim stranama, ali sve strane trebale bi djelovati ujednačeno, rekao je Matić, kako bi se pokušala iznjedriti rješenja višestrukih problema u koji je moderni svijet knjige zapao. U posljednje vrijeme problem nečitanja htjelo se riješiti nacionalnim programom poticanja čitanja djeci. Taj program, međutim, još uvijek nije doveo do boljih rezultata, tvrdi Matić. Ipak, Vlahović smatra da taj problem ne postoji od jučer, već da je i prije, tijekom povijesti, postojao samo mali broj ljudi koji su puno čitali.
Šumić je pak istaknula da djeca danas pate od manjka usredotočenosti te da se država s time ne nosi najbolje, jer akcije čitanja ne polučuju rezultate. Osvrnula se i na školski program. Kanonska djela moraju se čitati, to je neosporno, rekla je, no ne bi bilo zgorega dati djeci nešto suvremenije, samo da im se potakne navika čitanja knjiga. "Ako to znači da će netko iz te generacije uzeti knjigu od 300 ili čak 400 stranica, onda hajdemo u tom smjeru", zaključila je. Na tribini se raspravilo ukratko i o prijedlogu da se napravi obrat u popisu školske lektire, odnosno da se u srednjim školama prvo čitaju suvremenija djela, a potom klasici.
Drugi problem jest i što djeca sve više čitaju na engleskom, ne čekajući prijevod na hrvatski. Šumić je istaknula da ima puno djece koja uopće ne čitaju, dok ima primjera djece koja puno čitaju, gotovo isključivo knjige na engleskom, usprkos tomu što su iste knjige, doduše za zakašnjenjem od 1-2 mjeseca, objavljene u izvrsnom prijevodu na hrvatskom. Istodobno s prodorom engleskoga u sve aspekte hrvatskoga jezika, dolazi i do ubrzanoga prodora AI-ja, koji je sposoban stvarati i književne tekstove. Vlahović je ispričao da su neki čak slali takve tekstove kao da su vlastiti rukopisi, no to se, barem za sada, može lako prepoznati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....