Tribusonov crni ljubić iz podsljemenske zone

Naša kritika – i ne samo naša! – zazire od happy endova. Ako je završilo sretno, tu vjerojatno fali dubine, širine, razloga i smisla, jer pisac podilazi trivijalnoj potrebi neprosvijećene publike da joj bude lijepo. „Nada“, novi roman Ante Tomića, već se dva mjeseca u dvije zemlje prodaje na palete, a zbunjeni recenzenti još uvijek se češkaju po tjemenu i oklijevaju išta napisati. Svi neizbježni sastojci autorove novinske poetike su tu – mali hrvatski čovjek i velike gadosti u širokome rasponu od šovinizma i ksenofobije do zatucanosti i vjerskog fanatizma, ali, začudo, izostaje onaj prepoznatljivi finale, nakon kojega svakom čitatelju mora postati jasno kako je ovo beznadna zemlja. Dapače, prije nego što oglasi pripovjedni fajrunt, Tomić će očinski toplo zbrinuti sve svoje...