John Grisham prvi je roman, „Vrijeme ubijanja“, pisao četiri godine. Preko dana radio je kao odvjetnik, a po noći pokušavao postati književnik. Kad je konačno dovršio taj rukopis, već sutradan započeo je rad na novome romanu, „Tvrtka“. I dalje je crnčio u pravnoj struci, skupljajući pritom odbijenice – njih ukupno 28! – od izdavača koji nisu pokazivali ni mrvicu interesa za njegov debi. Tek je u 29. laufu zabilježio relativan uspjeh.
Velim relativan, jer je knjigu konačno objavio mali, opskurni nakladnik Wynwood Press i dao je tiskati u skromnoj nakladi od pet tisuća primjeraka, što je za prva izdanja žanrovske proze u Americi prilično mršava brojka. Pokazalo se, međutim, da je i ona bila prevelika, jer se libar nikako nije prodavao.
Grisham se nije dao pokolebati, nego je nastavio marljivo pisati. A kad je dovršio i drugi roman, jedna je kopija, osim njegovom agentu, na neki čudan način počela cirkulirati i u krugovima filmaša. Paramount Pictures odlučio je otkupiti prava na ekranizaciju rukopisa za 600 tisuća dolara, što je poguralo i izdavanje knjige za koju se zainteresirao veliki izdavač, Doubleday.
‘Tvrtka‘ prodana u 7 milijuna primjeraka
Ostalo je, štono se kaže, povijest. Film s Tomom Cruiseom i Geneom Hackmanom zaradio je 270 milijuna dolara, roman je prodan u sedam milijuna primjeraka, a uspjeh „Tvrtke“ probudio je interes i za zaboravljeni prvijenac koji je iznova tiskan, pa je i po njemu snimljen vrlo uspješan film.
Danas se Grisham može pohvaliti iznimnim postignućem: zaredom je objavio 37 naslova koji su zauzeli prvo mjesto na američkoj listi bestsellera. Od odvjetništva je davno digao ruke, a romane štanca brzinom koja posramljuje njegovu konkurenciju. Treba mu samo šest mjeseci da izbaci novi rukopis. No da bi izbacio nastavak „Tvrtke“, trebalo mu je nešto više, pune 32 godine.
Da je radnju sequela pod naslovom „Razmjena“ (knjigu je preveo Predrag Mavar, a objavilo zagrebačko Znanje) situirao u ovo vrijeme, glavni junak Mitch McDeere imao bi šezdeset godina, odraslu djecu i sva je prilika da bi bio zaokupljen razmišljanjem o odlasku u mirovinu. Zato je novi libar smjestio u 2005.
Mladić koji je svojedobno sklopio neku vrstu faustovskog ugovora s de jure pravnom, a de facto kriminalnom organizacijom, uspio se iskobeljati iz karijernog škripca i danas je, u najboljim godinama, partner u najvećoj tvrtki na svijetu: ona upošljava dvije tisuće odvjetnika u 31 uredu diljem globusa. I njegova supruga lijepo se snašla, više nije učiteljica u osnovnoj školi, nego urednica u izdavačkoj kući specijaliziranoj za tiskanje kuharica. Imaju dva dječaka koji pohađaju niže razrede u elitnoj osmoljetki u kojoj godišnja školarina zapada 57 tisuća dolara.
Ukratko, njihov život je pjesma, i to vedra, durska. No sav polet i veselje uzmaknut će pred molskim tonovima nakon što Mitch, na nagovor starog prijatelja, prihvati posao vođenja parnice koju velika turska kompanija želi povesti protiv libijskih vlasti. Podsjećam, sve se to događa šest godina prije Gaddafijeva pada. Osebujni diktator na vrhuncu je moći. Grijan vjerom kako mu je samo nebo granica, on će se upustiti u izgradnju velebnoga mosta usred pustinje, koji, u suštini, ništa spaja s ničim. Dok mu se taj zaključak ne popne iz dupeta u glavu, posao će već biti uglavnom dovršen, a on će donijeti odluku da ne isplati dogovoreni novac izvođaču radova.
Svi sastojci su tu
Mitch će se dati uvjeriti kako je, prije svega, potrebno obići gradilište, pa će se uputiti u Libiju gdje će njegova mlada suradnica biti oteta, a njezini pratioci zvjerski pobijeni (obješeni, pa dekapitirani motornom pilom), što je sve dokumentirano čudovišnom video-snimkom. Čudovišna je i zatražena otkupnina: otmičari traže sto milijuna dolara, što je golemi novac čak i za najveću svjetsku odvjetničku tvrtku koja godišnje obrne dvije milijarde dolara. Dok se ova intriga bude zaplitala, njezini repovi zaplesat će u blizini Mitcheve obitelji, čineći jedan dramatičan pravni slučaj još dramatičnijim.
Ovako sažeto ispričano, svi sastojci uzbudljivog trilera su tu: imamo prefrigane pravne eksperte, diplomatsku i političku elitu više zemalja, korumpirane tipove sklone presvlačenju dresova, pomahnitale teroriste... Potom, radnja je raspršena u četverokutu između Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Libije i Italije, a između tih točaka strelovito se juri luksuznim privatnim mlažnjacima. Jedina je – ali nezanemariva! – nevolja u tome što ovoga puta imamo posla s trilerom kojemu bolno nedostaje napetosti, koji teče pravocrtno, bez naglih pripovjednih okuka koje bi nas iznenadile neočekivanim obratima. Ukratko, „Razmjenu“ valja preporučiti samo najtvrdokornijim ljubiteljima Johna Grishama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....