Taman kad smo pomislili da mu je nestalo inspiracije, volje, ili se nešto drugo namjestilo kao smetnja, Ante Tešija, vlaški pisac i pjesnik, kako sebe naziva, sprema novo djelo koje će tijekom ovog ljeta biti prezentirano na radost njegovih čitatelja.
- Radi se o romanu koji san napisa još davne 2009. no tek sada je sazorilo vrime da dođe na red izlaska u javnost. Dugo san "tesa" tekst, minja, spoznava nove momente i iznalazija intervencije kako bi opsežan povijesni roman bija što bolje i lipše prihvaćen od onih koji mi daju pozornost i redovito uzimaju u ruke moje libre. Tražija se i naslov, prikladan sadržaju i moran priznat da san ga našao. "Posrnuli anđeli".
Zašto baš takav naslov?
- Krenimo od same priče. Davno san u svom istraživačkom traganju za posebnim pričama, naletija na svidočenje o dva meni interesantna događaja koji su se dogodila nakon Drugog svjetskog rata, pojmljivo ih poveza da bi stvorija cjelinu interesantnu čitatelju. Moran priznat da mi je to bio veliki izazov jer tema nije lepršava i svakodnevna.
Priča je to o ljudskim glupostima, stradanjima i siromaštvu, gdje su akteritog ruralnog prostora sami sebe sveli na puko preživljavanje omotano mržnjom, osvetom i nerazumljivim stegama u službi razjedinjenosti. Priča je to o prokletom ljudskom odnosu jednih prema drugima, o tradicionalnom shvaćanju "svojih" prava na štetu "njihovih". Priča je to o oklopu u koji se moji junaci zatvoriše bez želje da se on otvori i da se zaguca sloboda dostojna čovika.
Naprosto je to priča o ludosti gdje se nakon dugo vrimena u jednu iznenadnu prolitnju noć upalila iskra koja je u konačnici postala buktinja, da bi tu začaranu, zatrovanu, prirodnim lipotama opasanu kotlinu, obasjalo svjetlom nade i ljubavi. Ljubavi koja je tu tinjala, skrivena u dubini njidara, čija strast nije bila upitna, no stavljena u poziciju čekanja.
Zašto anđeli?
- Svi ti moji likovi su u stvari anđeli. No usnuli su, skriveni u čežnji da im netko odriši "lancima" vezana krila, da bi poletili i razasuli svoju dobrotu začinjenu nadom i radošću. I desija se "prasak" koji je tu usnulost probudija, gadno "tresnija" u svijest, i naredija da se imadu pozabavit svojim Božjim poslanjem.
Anđeli su svuda okolo nas, u različitim oblicima, nepripoznatljivi golom oku, no sa bogatstvom u svojim dušama kojeg moraju "prosipat" na dobrobit čeznutljivih podanika, a u tom mom čarobnom svijetu priče i previše ih je, ali su im krila vezana, prizemljeni su poganim interesima. Sve dok se nije desija moment nade, a nada budi usnulost te je tako jedan zaboravljeni, od Boga, mikro prostor posta arena čarobnih mogućnosti. Ljubav i radost su pobijedili.
Očito je tema koja budi radoznalost, znatiželju ima li još koja posebnost koju valja istaknuti, a da se ne zađe duboko u sadržaj jer je bitno da čitatelj ostane u poziciji iščekivanja?
- Sve što mogu još reći o ovom mom romanu jest da san ga ispriča u stilu kronike. Tumač i kroničar je poseban anđel, čije je jedno krilo slomljeno te se samim time djelo razlikuje od uobičajenog pripovijedanja. Normalno, anđeo je u liku čovika no sve druge karakteristike su anđeoskog statusa.
Nadam se da će roman biti primljen kao i dosadašnja moja djela. Uvik se vodim iskrenošću, poštenim odnosom prema čitatelju, pričam na način razumljivosti unoseći sebe u djelo, proživljavam ga sa silno puno emocija, dajem mu dil svoje duše tretirajući ga kao svoje dijete. Moja djela su moja djeca.
A ta su!? Nabrojite ih, možda je korisno da se znade.
- Pođimo redom; zbirka poezije "Iz dubine duše", autobiografske priče djetinjstva "Život pod Svilajom", roman "Dernek", zbirka priča "Dođi trišnje su sazrijale", zbirka poezije "Usidreno vrime", roman "Od Budimpešte do Radunića" i autobiografija dijela mog života "Cestarov sin".
Poznavajući te, siguran sam da se na ovom romanu ne staje.
- Nakon izlaska iz tiska ovog romana u tiskaru ide zbirka aforizama "Ma vidi ti to", roman "Opasani sumnjom", te roman "U službi oprosta". Priprema se i zbirka poezije te zbirka novih priča. Ako zdravlje bude duralo, tu se neće stati. No kako to biva tako se i neke druge teme nametnu.
Bio sam kolumnist jednog portala, dugih osam godina, i na nagovaranje dragog prijatelja razvila se svijest da sve te kolumne ukoričin u djelo naziva "S moje strane pogleda". Čini mi se da je to izgledno jer je tematika dosta interesantna, svakodnevna, prožeta pustim dnevnim događanjima na burnom političkom polju nas Hrvata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....