Folkloraši proslavili 10. rođendan, a posebni su po mnogo toga: ‘Teško se dogovorimo, fali nam i muških, inertni su‘

Svijest o (rješivu) problemu je bolja od nedostatka svijesti o problemu. Sama svijest o problemu je lošija od pokušaja da se problem riješi. Ako ti pokušaji urode pozitivnim rezultatima, to je beskonačno puta bolje od samog sjedenja i žuganja…

Jasenka Bosnić, teta iz Poljica koja živi u Rudinama - sve je to na Hvaru, tip je osobe koja će napraviti što može da probleme kojih je svjesna riješi. Teta Jasenka je organizatorica manifestacije "Rudin Art" na kojoj oni žedni umjetnosti poje svoja srca… Bude tu pjesme, likovnih umjetnosti, poezije, instrumentalne glazbe, recitala. Sve to u dvoru u Rudinama, mjestu na kakvome neki od posjetitelja nikada nisu ni bili… No Rudin Art, iako stariji od teme današnjeg teksta, nije fokus ove priče.

Ni "Nebeska Žurnota", muška pjesnička večer, koju je Jasenka pokrenula lani nije tema ovog teksta iako je se mora spomenuti. U vremenu u kojem se mnogo sličnih događaja organizira za žene, a malo za muškarce, teta Jasenka se odlučila okupiti muške pjesnike s Hvara i posvetiti im večer. U publici je bilo više žena nego muškaraca…

Ipak, tema ovog teksta je nešto što je teta Jasenka Bosnić odlučila pokrenuti prije 10 godina. Nedavno je folklorno društvo "Starogrojčice" proslavilo prvo desetljeće djelovanja, dovoljan povod da se sastanemo s tetom Jasenkom popričamo o jednoj od ideja koje je materijalizirala.

Nikad izvan otoka

Kako su nastale Starogrojčice?

– Ja sam tancala (plesala) u Vrbosku i onda se raspalo to društvo. I onda sam rekla da možemo i ovdje u Stari Grad lijepo napraviti. I tako, pomogao mi je puno Tedi Sanseović na početku, dao mi je ruku i onda smo tako 2014. počeli okupljati ekipu. Malo po malo… Mislim, može se okupiti ekipa i veća i manja, ali trebao netko tko će nas učiti. Jer ja sam tancala, ali ne znam podučavati. I onda sam iskontala (susrela) Mirjanu Kolumbić i njezina muža. Pitala sam je: „Slušaj, biš ti se ormala s nami? (Bili nam se pridružila?)“ I tako ti je to ona prihvatila i godinama nas je nesebično pomagala kako god je mogla.

Ona je znala plesove i sve?

– Ona je radila u Centru za očuvanje kulturne baštine i istraživala je puno. Istraživala je ne samo običaje, ne samo tance (plesove), nego i nošnje, robu. Išla je okolo po selima pretraživala škrinje i pronalazila svašta u tim škrinjama. I onda je, eto, na osnovi toga napravila libar i o tancima, kojih ima beskrajno puno ovdje na otoku. To su možda i slični tanci, od mista do mista se različito zovu, ali ih ima puno. Nevjerojatno puno. A mi, uglavnom, sva naša društva plešu sedam, osam, deset, ne više, ali ima ih puno više.

Dobro, tko sad s vama vodi Starogrojčicu?

– Trenutno ja vodim, ja sam predsjednik društva, a imamo dvije sekcije – djecu i odrasle. Djecu vodi Anita Blašković, a odrasle Boris Belec. Anita je prošle godine krenula s dicom, koja su fantastična. Ja kad dođem na prvo i kad ih vidim koliko su oni ozbiljni i koliko su odgovorni, to je divota. Najmlađi je jedan muškić u drugi razred, a ovi stariji su šesti razred. Ima ih deset sve skupa. A očekujemo, čak kad počnemo ponovo s probama, da će se priključiti još nekoliko. Kad vide kako je to lijepo i kako oni lijepo to prezentiraju.

Što ste napravili za proslavu deset godina društva?

– Za deset godina smo pozvali KUD Jelsa i folklorno društvo Šaltin iz Svirča. I onda smo kombinirali plesove. Uvijek se počinje s forskim tancima. Onda smo nastavili, red jedan, red drugi. Forani pa Ješani, pa mi, pa klapa. Bili su nam Faroski kantaduri kao gosti i tako smo se izredali u uru vremena. Publika je odlično reagirala i eto, bilo nam je lijepo. Prezadovoljna sam. Program je bio dobro sastavljen, tako da se redalo jedno za drugim i tih uru vremena je bilo taman. Ako ideš više, onda se to otegne, postane dosadno. Poslije smo lijepo počastili sve koji su nam došli. Rado su nam pomogli ugostitelji, turistička zajednica, grad – svi koje smo pitali pomogli su u organizaciji. Bilo je jako lijepo.

A koje biste projekte ili aktivnosti izdvojili u ovih deset godina rada?

– Mi smo uvježbali nekoliko tanci: to su ti forski tanci, forski tanci, splitski stari tanci, dva trogirska tanca - kvadrilja i šotić, silbenski tanac, onda Dubrovačku kontradansu, Viktoriju i Linđo.

Dobro, gdje sve nastupate kroz godinu? Koliko često idete izvan otoka?

– Nikad nismo bili izvan otoka. Nikad se nismo mogli dogovoriti. Ali idemo… Evo, sad smo ovo ljeto bili u Jelsi kad je bila smotra folklora, bili smo u Hvaru kad su slavili 50 godina društva "Šaltin" i ovdje po Starom Gradu u dogovoru s turističkom zajednicom odradimo 4-5 koncerata tokom ljeta.

Muški su inertni

Tko sve dođe na te koncerte?

– Uglavnom je to promenadni koncert pa ga svi u gradu vide. Kad je počela korona, odlučili smo da ne bude sjedilački koncert, nego da šetamo rivom i onda se svi okupe okolo i idu za nama. To je jako smišno (slatko).

Koji su vam planovi za budućnost Starogrojčice?

– Planovi su nam da dovedemo novih članova jer nas baš i nema previše. Kroz društvo je prošlo 20 i nešto članova koji su otišli, ali su došli neki novi.

A mladi, dolaze li oni?

– Pokušavamo, uvijek zovemo. Sad ćemo oglasiti da se primaju novi članovi. Neki nam se vraćaju, cure koje su bile na porodiljnom sad se vraćaju i tako će nas biti malo više. Ali normalno, fali muških. Muški su inertni, njima je daljinski, piva, utakmica i to je to.

Kako se financirate – od vlastitih nastupa i članarine?

– Financiramo se nastupima tijekom ljeta, kada nam Turistička zajednica nešto plati, a zimi bude natječaj za udruge. I na taj natječaj se prijavljujemo pa dobijemo određeni iznos, nije to veliki iznos, ali posluži.

Na što najčešće trošite ta sredstva?

– Uglavnom na nošnje, a nekad odemo i na večeru. Mora se počastiti, to je isto nekakva motivacija.

Koliko je druženje važno za društvo?

– Družiti se je smisao svega toga. Ako se mi međusobno ne družimo, društvo neće opstati.

Jeste li primijetili pozitivne promjene u bilo kojoj sferi društva od kad ste pokrenuli Starogrojčice?

– Jesmo, primijetili smo niz pozitivnih promjena. Kulturno ljeto u Starome Gradu postalo je bogatije, obogaćeno prezentacijom naše kulturne baštine i bliskom suradnjom s Turističkom zajednicom. U zimskom razdoblju osmislili smo kvalitetno i korisno provođenje vremena kroz druženja, istraživanje i oživljavanje kulturne baštine te prenošenje znanja. Posebno nas raduje suradnja s članovima FD Saltin, Faroskim kantadurima, dječjim vrtićem Sardelice, osnovnom školom Petra Hektorovića, udrugom Perle i duetom Dalmatino. Sve to pridonijelo je i boljem uklapanju doseljenih stanovnika – iz Zagorja, Meksika, Splita i drugih krajeva – u našu lokalnu zajednicu.

Što biste vi željeli da se dugoročno postigne kroz rad i postojanje Starogrojčica?

– Kroz rad i postojanje Starogrojčica dugoročno želimo postići očuvanje cjelokupne tradicije – otočne, lokalne i šire – te obogaćivanje kulturnog života naše zajednice. Važno nam je potaknuti aktivno druženje bez ekrana, prenijeti znanje s mlađih na starije i ukazati mladima na vrijednosti koje su duboko ukorijenjene u život zajednice: ponašanja, pomaganja, empatiju i običaje. Već sada vidimo pozitivne promjene uključivanjem mladih u rad društva i potporu lokalne zajednice, pojedinaca, roditelja, Turističke zajednice i Grada, a očekujemo da će nam se u budućnosti pridružiti i Agencija za Starogradsko polje te druge institucije.