Da arheologija može biti i zabavna, dokazao je Arheološki muzej u Splitu u muzejskoj zgradi „Tusculum“, smještenoj pokraj ruševina starokršćanske bazilike na Manastirinama u Solinu, gostujućom izložbom zadarskoga Muzeja antičkog stakla „Kocka je bačena“, na kojoj su predstavljene antičke društvene igre na pločama, od doba Mezopotamije i faraona, sve do Rimskoga Carstva.
Riječ je o vrlo zanimljivoj izložbi, osobito za mlade uzraste, kojoj je cilj, ne samo podučavati, već i zabaviti. Da, znanost i zabava nisu nespojivi.
Osnovnoškolci iz raznih krajeva Splitsko-dalmatinske županije imali su tako prigodu vidjeti iz prve ruke, ne samo pronađene ostatke antičkih igara, već i njihove replike, te čak i zaigrati društvene igre stare tisuće godina.
Pozdravne riječi uputila im je Marina Tudor, voditeljica marketinga i odnosa s javnošću Arheološkoga muzeja u Splitu.
"Ovo nije samo još jedno muzejsko otvorenje. Danas je pred nama pravi mali vremeplov u prošlost, točnije u igre“, kazala je Tudor.
Muzejski pedagog i kustos izložbe, Luka Donadini, objasnio je mladoj publici kako je Salona izgledala prije kojih 300 godina te što su sve ljudi tu pronalazili i kako su se odnosili prema pronalascima.
Naglasio je važnost Arheološkoga muzeja te njegovu zadaću očuvanja pronađenih starina kako bi ih stručnjaci mogli proučavati.
"Kad ih proučavamo, onda dobivamo prozor u prošlost“, objasnio im je Donadini, pričajući koje su sve igre antički Salonjani igrali, istakavši da će i oni morati pobijediti u određenim igrama, kako bi šestaši osvojili nagradu za školu, a trećaši i četvrtaši nagradu za svoj razred.
O nastanku same izložbe djeci su ukratko govorili pomoćnica ravnatelja Muzeja antičkog stakla, muzejska savjetnica na Odjelu za arheologiju, Anamarija Eterović Borzić, dr. sc. Berislav Štefanac, muzejski savjetnik na Odjelu za arheologiju Muzeja antičkog stakla, autori ove izložbe, te dr. sc. Dino Demicheli, izvanredni profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Naposljetku, Ante Radovčić, viši savjetnik na Odjelu za prosvjetu Splitsko-dalmatinske županije proglasio je izložbu otvorenom.
Djeca kao djeca, uživljeno su krenula u zgradu „Tusculum“ te, vidljivo uzbuđena i s velikom radoznalošću, počela razgledavati i proučavati razne replike antičkih igara. Autori izložbe odgovarali su im pritom na mnoga pitanja.
Terenska nastava za pet
Poslije je djecu čekalo natjecanje u dvorištu „Tusculuma“ te istraživanje okolnih antičkih ostataka. Jasno, terenska nastava koja će im zasigurno ostati u trajnom i lijepom sjećanju.
O samoj izložbi porazgovarali smo najprije s ravnateljem Arheološkoga muzeja, dr. sc. Antom Jurčevićem, koji je ispričao kako je došao na ideju o ovoj gostujućoj izložbi. Rekao je da bio na otvaranju ove izložbe u Arheološkome muzeju u Zadru i da ga je oduševila zamisao o predstavljanju antičkih igara koje su aktualne i danas.
"Mi arheolozi ne predstavljamo uvijek nekakve građevine, kulturne slojeve, oruđe i oružje, već sada predstavljamo i igre koje su, vjerujem, zanimljive i djeci i starijoj populaciji“, istaknuo je ravnatelj, pohvalivši ujedno i autore izložbe.
„Mislim da su autori uložili maksimalan trud kako bi nam približili sve te igre izradom replika tih igara te pravila koja su obradili i pripremili.“ Svrha ove izložbe, naglasio je ravnatelj, jest da djeca i odrasli, ako prilikom posjeta Saloni odluče ostati dulje vrijeme, ostanu upravo u „Tusculumu“ i da provedu vrijeme s antičkim igrama.
Ujedno, u sklopu novoga postava koji će biti postavljen sljedeće godine antičke igre bit će njegov stalan dio, otkrio nam je ravnatelj.
Potom smo htjeli čuti ponešto i od samih autora izložbe. Anamarija Eterović Borzić otkrila nam je kako je cijela ova priča o antičkim igrama uopće započela.
"Zapravo, priča je krenula tako da smo mi u Muzeju antičkog stakla u Zadra imali jednu ideju, a to je da svaki predmet ili skupinu predmeta u muzeju stavimo u određeni kontekst i ispričamo njegovu priču. Tako je red došao i na naše male staklene žetone koji su pronađeni u grobovima iz prvoga i drugoga stoljeća.
Najčešće su ti grobovi s zadarske antičke nekropole. Mi smo znali da su ti žetoni služili za igranje određenih igara. Znali smo, po prilici, za koje igre, ali htjeli smo malo više vidjeti što se sve s njima moglo igrati. Tako smo počeli proučavati rimske igre na ploči.
No, kako to biva, put nas je odveo dublje u prošlost i vidjeli smo da su i mezopotamske, staroegipatske i starogrčke igre jednako tako zanimljive, a na neki način su i slikovitije, jer je najčešće riječ o setovima s kutijama, žetonima i figurama te kockicama. Htjeli smo, dakle, predstaviti cjelokupnu priču o drevnim društvenim igrama na ploči“, objasnila je Eterović Borzić.
Naglasak izložbe jest na antičkim rimskim igrama, rekla je autorica, dok su staroegipatske, neke od kojih su pronađene čak i u grobnici glasovitoga faraona Tutankhamona (dakle iz 14. prije Krista), te mezopotamske igre dodane kako bi se zaokružila tematika antičkih društvenih igara. Spomenimo i to da je Eterović Borzić istaknula da je jedna antička ploča za društvene igre pronađena i u Saloni.
Poput ‘Čovječe, ne ljuti se‘
Dodatne informacije o ovim igrama dao nam je drugi autor izložbe, dr. sc. Berislav Štefanac, muzejski savjetnik na Odjelu za arheologiju Muzeja antičkog stakla.
„Stani postav izložbe je podijeljen u četiri tematske jedinice, tako da imamo igre iz drevne Mezopotamije, drevnog Egipta, stare Grčke i Rima. Kad sagledamo sve te igre u cjelini, možemo vidjeti jednu poveznicu i možemo slobodno reći o jednom kontinuitetu pravila i vidimo da se igre mogu komparirati u raznim vremenskim razdobljima.
Ono što je zanimljivo je što prevladavaju igre utrke, a takve igre utrke su se sačuvale sve do danas. Poput igre ‘Čovječe ne ljuti se‘. Bacali su se kockice i onda su se stakleni žetoni pomicali ovisno o broju koju ste dobili s kockicama.
Druga kategorija igara su igre strateškog karaktera. Jedna od najpoznatijih igara tog tipa je ‘Latrunkuli‘ iz rimskog razdoblja. Ono što je zanimljivo je što su igru ‘Latrunkuli‘ često igrali vojnici u vojnim logorima. Temeljem te igre oni su vježbali vojnu strategiju, a prema nalazima diljem Rimskog Carstva vidimo da se igra igrala naširoko, sve do četvrtog stoljeća. Što se tiče igre ‘Latrunkuli‘, nju najbolje možemo komparirati sa šahom.
Kao što se igra šah sa crno-bijelim figurama, tako su se i te igre često igrali sa bijelim i crnim staklenim žetonima. Čak i u antičkim izvorima pronalazimo podatke gdje se spominju žetoni u crnoj i bijeloj boji. Druga najpopularnija igra to je igra Mlin. To je igra i strateška i misaona, ali i igra sreće. Tako da mnogo češće pronalazimo podloge od kamena, od keramike, gdje su urezana tri koncentrična kvadratna kruga, na kojima su se igrale te razne igre.“
„Dobro je da je izložba na ovom lokalitetu, u ‘Tusculumu‘, na samome vrhu antičke Salone“, rekao je prof. Dino Demicheli.
„Ljudi ovdje mogu antiku doživjeti na više načina, primarno vizualno, ali također i u mašti. A kad govorimo o mašti, na pamet nam najprije padnu djeca i igre općenito povezujemo s djecom. I današnja i tadašnja djeca znatiželjna su sama po sebi, a današnju djecu možda drugačije stvari zabavljaju. Međutim, da nemaju ekrane, interneta i ostaloga, sigurno bi ih mašta odvela na ovakve stvari“, istaknuo je profesor.
„Praktički, zabava je djeci svojstvena i mi, kao odrasli, često zaboravimo što to znači biti dijete, koliko nas igra i istraživanje same igre može naučiti puno toga. Mi, kao arheolozi, zapravo smo takoreći vječna djeca. Nismo odrasli do te mjere, da se odvojimo od kopanja po zemlji. To je nešto što je jače od nas, što je uvijek bilo u nama. Zapravo, možemo bolje shvatiti djecu, ako sami još uvijek kopamo u zemlji, iako je danas naš primarni aspekt znanstveno istraživanje, ali nismo zaboravili taj dio sebe.
Djeci ovakvom izložbom reći nešto više o arheologiji sjajna je stvar, jer učimo o arheologiji kroz jedan malo ležerniji pristup. Da vide da je arheologija i ovo i da se može doživljavati i kroz igru i kroz znanost podjednako. Mi danas percipiramo Rimsko Carstvo i općenito antičke civilizacije kroz sferu odraslih osoba, a djecu često zanemarujemo, jer su odrasli upravljali tim svjetovima, ali djeci su bila oni zbog kojih je to sve skupa bilo. Kao odrasli, koji svijet ostavljamo djeci, trudimo se da taj svijet što bolje izgleda.
Tu je povijest našeg naroda
Kao arheolozi, htjeli bismo da neka od djece koja će danas biti ovdje budu sutra oni koji će zainteresirati za arheologiju na jednoj višoj razini i koja će doći do odgovora kojih mi danas nemamo.“
Ante Radovčić naglasio nam je u razgovoru potrebu da djeca u mladoj dobi posjete lokalitete kao što je antička Salona, jer tu je povijest našega naroda, vjere i tu je, kako je s pravom rekao, ishodište.
„Djeca budu oduševljena, a sve se to izvrsno uklapa u nastavni plan i program za osnovne škole, samo što je ovdje uči na licu mjesta“, naglasio je.
„Mi imamo prekrasno stručno vodstvo i muzejske radnike i pedagoge koji izvrsno poznaju materiju i na jedan je zanimljiv način objašnjavaju djetetu“, istaknuo je te dodao: „Ne radi se ovdje o učenicima iz Splita, nego se radi o školama po našoj županiji.
Evo, jutros me zvala škola iz Zmijavaca. Oni će doći ovdje i doći će jedan pun autobus i jedan kombi. Njih 55 i 4 nastavnika. Oni će doživjeti Salonu na stručan način i to će im biti zanimljivo i ponijet će to sa sobom u Zmijavce.
Možda će još imati aktivnost iz Likovnog da nacrtaju nešto, iz Hrvatskog da nešto sastave o svojim doživljajima. Na taj se način uči povijest i to je onda nešto trajno. Mi možemo biti presretni što ovdje imamo ovakve lokalitete. Ali, trebalo je i djecu iz udaljenijih krajeva ovdje dovesti.“
Lijepo je čuti da Županija aktivno radi na približavanju ovako velikoga i važnoga lokaliteta našim učenicima iz svih krajeva županije.
Sudeći po oduševljenosti upravo mladih posjetitelja, nesumnjivo je da će izložba biti vrlo posjećena i ubuduće kao stalni dio novoga postava te da može samo još više plijeniti pozornost šire javnosti, jer nudi savršen spoj znanja i zabave.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....