Zakon o hrvatskome jeziku demokratičan je, potreban i ne kažnjava – istaknuto je naj tribini o tom zakonu koji je u dijelu hrvatske javnosti bio izazvao krajnje negativna stajališta, što se danas pokazalo sasvim promašenim i posve neutemeljenim i nepotrebnim.
O ovome zakonu, kojem su mnogi prijašnji jezikoslovci bili težili, no nažalost bez uspjeha, govorili su sinoć u podružnici Gradske knjižnice „Marko Marulić“ kod Pazara stručnjaci koji su radili na izradi prijedloga zakona, okupljeni zaslugom splitskoga ogranka Hrvatske Paneuropske unije i Hrvatske udruge „Benedikt“, a među gledateljima našli su se učenici Gimnazije „Marko Marulić“, kao i studenti i studentice s Filozofskoga Fakulteta Sveučilišta u Splitu, predvođeni izv. prof. dr. sc. Tanjom Brešan Ančić, pročelnicom Odsjeka za kroatistiku, te prof. dr. sc. Katarinom Lozić Knezović, članicom novoosnovanoga Vijeća za hrvatski jezik.
Prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskoga ogranka HPEU-a, istaknuo je da zakon ne uređuje samo pravila i normativne okvire, već otvara važno društveno i kulturno pitanje: Što za nas znači hrvatski jezik i kako ga želimo čuvati za buduće naraštaje? Profesor Pavić naglasio je kako je tribina prigoda za dijalog o zakonu koji je jedan od najsustavnijih pokušaja da se hrvatski jezik zakonski zaštiti i koji nije plod administrativne rutine, nego rezultat dugogodišnjih rasprava, prijedloga, inicijativa i potreba koje su se javljale kako u stručnim krugovima tako i u najširoj javnosti.
Precizniji položaj
- Iako je hrvatski jezik već i ustavno definiran, kao službeni jezik Republike Hrvatske, postojala je potreba za preciznijim uređenjem njegova položaja, ja bih kazao posebice u javnoj upotrebi: obrazovanju, medijima, upravi i, u novije vrijeme, može se ovomu dodati i u digitalnom prostoru, rekao je profesor Pavić te istaknuo da Zakon o hrvatskom jeziku stoga „nije ograničenje, nego poticaj, da budemo odgovorni, dosljedni i svjesni jezične baštine koju smo naslijedili od naših predaka.“ Profesor Pavić zaključno je ustvrdio da je zakon pisan za zajednicu, jer „jezik ne živi u zakonu, nego u ljudima, a zakon nam može pomoći da se izborimo za jezik tamo gdje bismo inače možda šutjeli“, naglasio je.
Predstavnica Hrvatske udruge „Benedikt“ prof. Katarina Žanatić istaknula je da je hrvatski jezik naše najvrjednije duhovno i kulturno blago. „Hrvatska udruga ‘Benedikt‘ već godinama nastoji potaknuti promišljanje o temama koje oblikuju naš identitet, našu povijest i našu budućnost, a nema teme koja to snažnije povezuje od jezika. Hrvatski jezik nije samo sredstvo sporazumijevanja, on je živo svjedočanstvo tisućljetne kulture, kontinuiteta i samobitnosti hrvatskoga naroda“, kazala je prof. Žanatić te dodala da kao profesorica hrvatskoga jezika svakodnevno vidi koliko je važno buditi u mladima svijest o jeziku, njegovoj ljepoti i snazi, ali i odgovornosti koju jezik nosi, jer jezik nije samo sredstvo izražavanja, već i način mišljenja, temelj osobnoga i nacionalnoga identiteta.
- Zakon o hrvatskom jeziku ne treba shvaćati isključivo kao pravni dokument, istaknula je Žanatić, već i kao poziv na odgovornost, ljubav prema jeziku te na njegovo čuvanje u svim područjima života
Potom je o zakonu govorio prof. Marko Tadić, jezikoslovac i redoviti profesor u trajnom izboru, član-suradnika HAZU-a te predsjednik Vijeća za hrvatski jezik, čiji znanstveni opus obuhvaća više od 120 članaka i 6 autorskih knjiga, među kojima je i „Hrvatski čestotni rječnik“ (1999.).
Raščlamba postojećeg stanja
Prof. Tadić odmah se ispričao što zbog mnogih obveza nije mogao osobno doći u Split, već je govorio putem „Zooma“. Split je, rekao je prof. Tadić, važan kao rodni grad oca hrvatske književnosti Marka Marulića.
- Jezik koji nema ozbiljnu književnost, dâ se ozbiljno sumnjati u njegovu samostojnost i samostalnost“, naglasio je profesor te dao kratak prikaz proces nastanka i donošenja Zakona o hrvatskom jeziku, a najveću zaslugu za njegovo donošenje pripisao je bivšem predsjedniku MH Miru Gavranu te vodstvu MH.
Zakon je važan jer se njime definira što je to hrvatski jezik, da se sastoji od triju narječja (čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga), što utjelovljuje zlatna formula ča-kaj-što dr. Drage Štambuka, no zakonom se definiraju ujedno i ostale inačice hrvatskoga, dok se osobita pozornost stavlja na hrvatski standardni jezik.
- Tim zakonom se, također, kaže da je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti hrvatski jezik određen kao temeljna sastavnica s jedne strane hrvatskoga identiteta, a s druge strane hrvatske kulture“, istaknuo je Tadić te naglasak stavio na činjenicu da se ovim zakonom prvi put u hrvatskoj povijesti zakonski cjelovito uređuje s jedne strane službena uporaba jezika u javnosti te se s druge strane osigurava stručna i stalna skrb o hrvatskom jeziku, na što je hrvatska Vlada zakonom obvezana.
Nacionalni plan jezične politike, koji će donijeti Vijeće za hrvatski jezik, kao koordinacijsko-savjetodavno tijelo, ne može, prema profesorovu mišljenju, početi ni od čega, već raščlambom postojećega stanja svih područja u kojima je hrvatski jezik bitna tema, što iziskuje puno vremena i truda.
Prof. Tadić osvrnuo se i na problem da se u mnogim članicama EU-a hrvatski na sveučilištima ne pojavljuje kao samostalan, već kao tzv. srpskohrvatski („Serbo-Croatian“) ili tzv. bosansko-hrvatsko-srpski (BHS), no time se izravno krši pravna stečevina Europske unije, istaknuo je.
Hrvatski jezik, smatra Tadić, mora ići ukorak s razvojem najnovijih digitalnih tehnologija, kao što su ChatGTP, bez kojih suvremeni jezik neće moći ravnopravno sudjelovati u digitalnim komunikacijskim kanalima 21. stoljeća, jer mogućnost uporabe jezika u takvim kanalima može se, rekao je Tadić, smatrati sljedećim stadijem pismenosti određenoga jezika, odnosno jezik bez takve mogućnosti ostat će takoreći „onkraj digitalne razdjelnice“, kao što danas postoje jezici koji uopće nemaju svoje pismo. To je najvažnija tema glede budućnosti hrvatskoga jezika, jer to nije samo pitanje očuvanja identitetske odrednice, već i važno pitanje hrvatskoga digitalnog suvereniteta, pa čak i buduće nacionalne sigurnosti. Zakon će također poticati stvaranje hrvatskoga stručnog nazivlja te učenje hrvatskoga jezika među strancima, koji će morati ovladati jezikom kako bi dobili državljanstvo, te među potomcima hrvatskih iseljenika u Hrvatskoj i inozemstvu.
Priključili se ostalima
Prof. dr. sc. Marko Grčević, nekadašnji dekan Fakulteta hrvatskih studija i predsjednik Povjerenstva za izradu Zakona o hrvatskom jeziku, istaknuo je neočekivano velike otpore pri njegovu donošenju.
- Zakon se optuživao da zabranjuje uporabu riječi, da će se čuda dogoditi, da je to nešto nedemokratski“, naglasio je prof. Grčević. Unatoč ovakvom otporu i hajci, prof. Grčević rekao je da je posrijedi zapravo sljedeće: Hrvatska se ovim zakonom priključila nizu zemlja unutar i izvan EU-a koje imaju ovakve zakone o jeziku, poput Francuske (donesen 1975.), Slovačke, Estonije, Litve, Latvije koje su donijele zakon o jeziku s ciljem poništavanja negativnih utjecaja rusifikacije, Švedske koja je 2009. donijela zakon zbog sve većega utjecaja engleskoga te Poljske, Mađarske, Rumunjske, Slovenije i Srbije koja od 2010. ima Zakon o srpskom jeziku u kojem su navedene i novčane kazne za prekršitelje zakona.
Dakle, Srbija godinama ima zakon o jeziku, k tomu još stroži od nedavno donesenoga Zakona o hrvatskom jeziku, o čemu se u Hrvatskoj nije previše pisalo.
Istaknuo je neuspjele pokušaje donošenja zakona o jeziku 2010. i 2012. Sljedeći prijedlog zakona došao je 2014. iz MH, napravljen prema poljskom zakonu o jeziku, no on nikada nije ušao u saborsku proceduru. Učeći na pogreškama svojih prethodnika i prethodnih pokušaja donošenja zakona o jeziku u Hrvatskoj, jezikoslovci su uspjeli uobličiti takav prijedlog zakona koji neće biti odbijen od strane političara. „Zakon ne zadire ni na koji način u jezičnu uporabu današnjice.
Nema nikakvih instrumenata u njemu koji bi propisivali kako bi netko trebao govoriti i pisati“, istaknuo je prof. Grčević te dodao: - On je najliberalniji. On ne predviđa nikakve kazne, niti ima drugih restriktivnih mjera za prekršitelje.
Ako ga se ne držite, nema zakonske osnove zbog kojih vas netko može pozvati na red.“ Naglasio je i važnost osnutka Vijeća za hrvatski jezik, jer smo time prvi put u Hrvatskoj dobili tijelo, u kojem su zastupljene sve relevantne ustanove u RH i koje je zaduženo za hrvatski jezik, koji je ustavna kategorija. „Kad dođe do zajedničkih zaključaka, njegov se glas neće moći prešutjeti. To je najvažniji doseg Zakona o hrvatskom jeziku“, mišljenja je profesor. Opisavši ukratko povijesni razvoj hrvatskoga jezika, kao prirodan spoj čakavskog, kajkavskog i štokavskog narječja, te negativne učinke vukovske jezične politike na hrvatski jezik u 19. i 20. stoljeću, prof. Grčević istaknuo je da je zakon o hrvatskom jeziku sveobuhvatan i da odgovara činjeničnom stanju, odnosno da hrvatski jezik „nije dio štokavskoga sustava“, niti je dio „srpskohrvatskoga apstraktnog dijasistema“, čega se nažalost i danas neki hrvatski jezikoslovci drže.
Naposljetku, akademik Mislav Ježić, redoviti profesor u trajnom izboru, indolog, klasični filolog, poredbeni jezikoslovac, autor više knjiga te član Vijeća za hrvatski jezik pohvalio je konstruktivnost prof. Tadića te zalaganje prof. Grčevića.
Upozorenje za prekršitelje
- Velika je stvar da smo dobili Zakon o hrvatskom jeziku“, rekao je akademik Ježić. „Kao što ste čuli, gotovo sve europske zemlje, gotovo sve članice Europske unije imaju zakone o svojim jezicima. Hrvatska bi bila jedan od rijetkih izuzetaka“, istaknuo je. „Isto tako, bilo je važno da se osnuje i Vijeće za hrvatski jezik. Poželimo mu da dobro napravi taj prijedlog plana hrvatske jezične politike“, rekao je profesor, nadajući se da će dobri prijedlozi biti prihvaćeni u Saboru.
Nadalje, obraćajući se na kritike onih koji izostanak kazni zakon čine neozbiljnim, akademik je izjavio da osobno smatra da to nije tako važno. „Što bi trebalo kažnjavati? Sigurno ne pogreške u jeziku. Ne možete čovjeka koji je nešto nepismeno napisao i koji je nešto krivo izgovorio, kažnjavati“, mišljenja je prof. Ježić.
Zakon propisuje situacije u kojima se hrvatski mora uporabiti, a u slučaju da se ne uporabljuje, prekršitelj će se upozoriti, a postoji i Vijeće koje će moći upozoravati. Takve su situacije, primjerice, nehrvatski naziv Zagreb Film Festival, umjesto hrvatskoga Zagrebačkoga filmskog festivala. Akademik Ježić osvrnuo se i na nekadašnje Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, na čijem je čelu bio pokojni akademik Radoslav Katičić, koje je izvrsno radilo, drži prof. Ježić.
Nezadovoljan je konačnom formulacijom prema kojoj je štokavsko narječje osnovica standardnoga jezika, rekavši da bi točnije bilo kako je prvotno predlagano da piše da je standard štokavski stiliziran.
Konačnom formulacijom podrazumijeva se da se hrvatski jezik razvio na štokavskom narječju u takvoj mjeri da on određuje bit hrvatskoga jezika, što nije točno.
Nova gledišta
- Hrvatski književni jezik počeo se razvijati u pisanom obliku prvo na čakavskom, onda na štokavskom i kajkavskom. Razvijao se je u svakoj od tih narječnih stilizacija, s time da je već Vatroslav Jagić potvrdio filološki da su svi kajkavski lekcionari u 16., 17. i 18. stoljeću imali dalmatinski predložak, što znači da kajkavcima čakavski nije bio strani jezik. Jesu oni stilizirali na kajkavskom, ali to je to, stilizirali na kajkavskom, ali to je bio isti jezik“, istaknuo je akademik Ježić te naglasio da je vukovska jezična politika odvojila hrvatski jezik od neštokavskih narječja, što hrvatske filološke škole nisu nikada napravile te tako ispalo da su kajkavsko i čakavsko narječje nekakvi drugi jezici, a da istodobno hrvatski i srpski nisu različiti jezici. „Jezična politika koja je iza toga stajala, služila je ujedinjenju Hrvata i Srba, ali je imala i jednu, vjerojatno njoj poželjnu posljedicu: razjedinjenje hrvatskoga jezičnoga korpusa.“ Doneseni zakon o hrvatskom jeziku ima za cilj nastaviti hrvatsku jezičnu, književnu i filološku tradiciju kakva je bila do potkraj 19. stoljeća, odnosno do spomenute pobjede hrvatskih vukovaca.
Zakon o hrvatskom jeziku otvara nove putove i gledišta, rekao je akademik Ježić, težeći tomu da hrvatski jezik služi hrvatskoj kulturi i koji će ujedinjavati, a ne razjedinjavati korpus hrvatske jezične zajednice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....