Nakon niza zanimljivih, originalnih izložbi različitih tipova umjetnosti koje je splitska Galerija Škola organizirala u više od 10 godina svog rada, ovoga četvrtka po prvi put predstavlja - umjetnički performance.
U goste im stiže Nina Kamenjarin, zapažena hrvatska suvremena umjetnica mlađe generacije i nekadašnja učenica splitske Umjetničke škole. U reprezentativnom interijeru - izlogu Galerije Škola izvest će rad pod nazivom CRNA KRALJICA 1, 2, 3.
Crna kraljica je igra, žena, arhetip, mit. Ovaj intrigantan rad trajat će sat vremena i 30 minuta.
U središtu izvedbe Nine Kamenjarin nalazi se tijelo, pribrano, ali odlučno prisutno. Ono ne bježi, ne sklanja pogled i ne traži razumijevanje. Naprotiv, ono ga zahtijeva. Crna kraljica nije lik iz bajke ni mitska vladarica. Ona je figura uspravnosti, ona koja zauzima prostor ne tražeći dopuštenje. Njezina moć ne proizlazi iz spektakularne geste, nego iz radikalne prisutnosti – iz načina na koji se pojavljuje, zadržava i djeluje u prostoru.
U rukama nosi vještičji kamen, arhetipski talisman iz europskih magijskih tradicija, predmet zaštite, intuicije i uvida. Taj kamen s prirodno nastalom rupom stoljećima su koristile žene i vještice kao oruđe vidovitosti, zaštite i prijelaza između svjetova. Kroz tu ranu nastalu erozijom vremena i prirode, umjetnica promatra publiku, a publika promatra nju. Upravo se u tom međuprostoru odvija performans: u izmjeni moći, u trenutku kada pogled više nije neutralan nego postaje oruđe suočavanja. Taj pogled, daleko od jednostranog promatranja, pretvara se u dvosmjernu energiju: povratak, otpor i prizivanje.
Brojevi 1, 2, 3 ne označavaju redoslijed radnje. Oni su ritam, puls nečega što je stoljećima potiskivano, ali nikada nestalo. Disanje prije govora. Stajanje prije kretanja. U tom ritmu odzvanja čitava genealogija ženskog iskustva – iskustva tijela koje je stoljećima bilo promatrano, analizirano i određivano pogledom drugoga. Pogled je bio oružje moći: pretvarao je ženu u prizor, u sliku, u objekt bez glasa. No ona taj odnos preokreće. Njezino tijelo više nije ono na što se gleda, nego ono koje gleda natrag: nepokolebljivo, izravno, prodorno. Taj pogled nije samo odgovor nego čin preuzimanja narativa i uspostavljanja nove pozicije subjekta. U njemu se povijest promatranja pretvara u povijest gledanja – ona priziva figuru žene koja više nije objekt kontrole, već aktivna nositeljica intuicije, znanja i zaštite.
Rupe u kamenu nisu samo praznine, one su tragovi preživljavanja. Rane koje su postale snaga. U tišini, u stajanju, u nepokolebljivom pogledu Crna kraljica vraća moć tamo gdje je stoljećima sustavno razbijana: u žensko tijelo koje zna, vidi i ostaje. (Nikolina Skoko)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....