Hvarani tuguju zbog smrti prof. emeritusa i svjetskog stručnjaka: nemjerljiva je ostavština njega i supruge Ljiljane

Stanovnici otoka Hvara, a posebno Starograjani, s velikom tugom su primili vijest da je u 82. godini života preminuo gospodin Emil Robert Tanay, prof. emeritus Sveučilišta u Zagrebu, slikar, likovni pedagog, poznati humanitarac i dugogodišnji ravnatelj Studija Tanay.

A kako i ne bi, kada znaju da su on i njegova supruga, mr. sc. Ljiljana Zaninović Tanay, inače Starogrojka, svojedobno od drevnog Farosa učinili grad štafelaja i art-terapije – obnovili su zapuštenu i ruševnu srednjovjekovnu crkvu sv. Jerolima na ulazu u starogrojsku valu, koju je sagradio svećenik Nikola Barbeta (još prije 1487.).

Zanimljivo, početno s aukcijama slika, zatim s puno truda i sinergije s lokalnom vlašću, raznim ministarstvima i konzervatorima crkva je obnovljena te ostala u funkciji galerije od 1996. godine pa sve do danas.

Tako su desetljećima, ponajviše zahvaljujući upravo gospodinu Tanayu, u galeriji izlagali brojni umjetnici koji jako puno znače, ne samo na hrvatskoj, nego i svjetskoj likovnoj sceni.

Recimo i to da je Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn – Studio Tanay iz Zagreba gotovo istodobno bilo pokretač i utemeljitelj ljetne likovne radionice za darovitu djecu "Kreativni suncobran" u Starome Gradu, kroz koji je prošlo više od 2 tisuće djece. Među njima je svake godine bilo i 12 prvonagrađenih učenika likovnog natječaja "Tradicija i suvremenost", čiji je boravak sponzorirala "Lura" d.d., a poslije Ministarstvo obrazovanja RH.

‘Kreativni suncobran‘

Za Slobodnu Dalmaciju je 2020. govorio o tome kako je započeo pedagoški rad s djecom:

– "Kreativni suncobran" prvi put je organiziran 1998. godine. Bila je to ustvari sedmodnevna radionica slikanja, crtanja, modeliranja, povijesti umjetnosti i modnog dizajna. Mada je riječ o dječjim radovima, eksponati izložbi su naišli na odličan prijem kod posjetitelja, mnogi su ostali zatečeni zrelošću pojedinih radova na kojima dominiraju motivi urbane starogradske arhitekture.

To nije bila učionica u klasičnom smislu, nego prostor djelovanja čitavog grada sa svojom višeslojnom civilizacijom i kulturom – ispričao je profesor Tanay, dodavši da su kasnije u program uključili i odrasle osobe nastojeći u što većoj mjeri podići razinu kulturne ponude Staroga Grada.

U tome su, kako su se Forani i sami uvjerili, uspjeli.

Tko je zapravo profesor Tanay?

Rođeni je Zagrepčanin, koji je na ALU u tom gradu diplomirao 1967. godine. Od tada, pa do 1972. godine, bio je suradnik majstorske radionice profesora Krste Hegedušića, da bi potom specijalizirao fresko-slikarstvo na ALU u Rimu 1974. godine.

Od 1977. do 1982. profesor je na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Godine 1982. postaje republički savjetnik za likovnu kulturu u Zavodu za prosvjetno pedagošku službu SRH u Zagrebu gdje radi do 1989., kada prelazi na ALU u Zagrebu u statusu docenta.

Dolaskom na Akademiju, prof. Emil Robert Tanay postaje nastavnik za metodiku likovnog odgoja i obrazovanja. Njegovo već do tada bogato iskustvo u radu na teoretskoj i praktičnoj pedagogiji postaje još razgranatije, uspješnije, a prisutnost je sve uočljivija u njegovanju, proučavanju i prezentaciji dječjeg likovnog rada.

Stručno profesionalne i organizacijske sposobnosti došle su naročito do izražaja u godinama nakon 1990., kada je svojim predavanjima, publikacijama, izložbama i drugim oblicima rada, u domovini, a još više u svijetu upozoravao na stradanja mladih, na utjecaj grubih i tragičnih zbivanja u Hrvatskoj, kao i u BiH, na psihička stanja djece izražavana kroz likovni rad.

Znanstveno o emotivnom

Time nije samo ukazivao na poslovičnu ravnodušnost onih koji nisu sa sličnim zbivanjima bili suočeni, na potrebu etičnog prosuđivanja ratnih fenomena, nego je prezentacijom radova djece bitno pridonio i znanstvenom ispitivanju mogućih psihičkih i emotivnih promjena.

Takvim svojim radom, uključujući i brojne funkcije na Akademiji, Tanay, je postao ne samo ambasador svoje domovine, nego i poslanik aktivnog i cjelovitog humaniteta. Inače, o njegovu opusu doista je teško govoriti, tu su brojna počasna predavanja, kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj znanstvenoj sceni, pisac je većeg broja knjiga, udžbenika, priručnika, recenzija znanstvenim knjigama, predgovora katalozima, itd., sudjelovao je na desecima samostalnih i skupnih izložbi... čime je nesumnjivo i zaslužio titulu professora emeritusa.

Stanovnicima našeg najsunčanijeg otoka je veoma drago što je Tanay u svom stvaralačkom opusu vrlo često bio zaokupljen mediteranskim motivima, osobito maslinama i vedutama njihovih mjesta. No, njegova retrospektiva u "Mimari" (2020.) bila je točka na "i", tj. mogućnost da se još jednom podsjetimo na Tanayev umjetnički opus.

Neosporni pedagoški autoritet

Dakle, bila je prigoda da na jedan poseban način upoznamo umjetnika, o čemu je akademik Tonko Maroević tada rekao "... Tanay je zapravo vlastiti izraz i osobnu motivaciju stavio u drugi plan, iza svog nespornog pedagoškog autoriteta, a radovima pokazuje ponajprije da posvjedoči svoju iznimnu metjersku razinu i sposobnost rješavanja najrazličitijih motiva i zadaća".

Kao aktivan član svjetske strukovne organizacije InSEA (International Society for Education through Art), pod pokroviteljstvom UNESCO-a, svom zapaženom pedagoškom radu u zemlji dodaje i međunarodnu dimenziju te postaje prepoznatljiv likovni pedagog u svijetu.

Vijest o dodjeli ugledne Ziegfeldove međunarodne nagrade 2001. godine na najdostojanstveniji način zaokružila je njegov pedagoški opus. Zbog doprinosa u radu s djecom InSEA ga je proglasila najboljim likovnim pedagogom na svijetu, pa je tako i primio nagradu "Edwin Ziegfeld" za svoj izniman doprinos u području likovne edukacije u zemlji i inozemstvu.

Predsjednik svjetske strukovne organizacije InSEA

Sljedeće godine izabran je za potpredsjednika te svjetske organizacije na 31. Svjetskom kongresu u New Yorku za razdoblje do 2006., kada je ponovo izabran na tu funkciju na Međunarodnom kongresu u Viseu (Portugal) za razdoblje do 2009. godine.

Od 1993. do 2000. bio je član Odbora nacionalne nagrade za odgoj i obrazovanje "Ivan Filipović" (za likovnu kulturu). Od 1995. godine predsjednik je UHULI (Udruga hrvatskih učitelja likovne izobrazbe) – pridružene članice Svjetske InSEA.

Dobitnik je većeg broja nagrada i priznanja, spomenimo samo I. nagradu za slikarstvo na V. Bijenalu mladih u Rijeci 1971., a 1974. dobitnik je nagrade za slikarstvo na VII. Salonu mladih u Zagrebu. Godine 1999. je za osobite zasluge u kulturi odlikovan redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Naposljetku, kao novinar koji se u više navrata susretao s profesorom Tanayem, mogu reći da je bio izuzetan umjetnik, vrstan pedagog, a nadasve dobar čovjek i pravi prijatelj.

I zato će nam doista faliti, njegov pogreb bit će u četvrtak (13. studenoga 2025. u 13.05 sati) na ispraćajnom trgu krematorija Mirogoj. Sveta misa zadušnica služit će se dan kasnije (9 sati) u crkvi (dvorani) Srca Isusova – Palmotićeva. Neka mu je laka hrvatska zemlja.