“Jedra razapeta nadom” naslov je knjige splitskog publicista i galerista Igora Brešana, predstavljen, pred stotinjak prijatelja likovnosti, minulog ponedjeljka na Filozofskom fakultetu u Splitu. Bogato ilustriran naslov s kojih stotinjak reprodukcija podsjetnik je na izuzetan opus i veličinu splitskog slikara i likovnog pedagoga Antu Kaštelančića.
Almanah radova nastoji istraživački glorificirati manje znana i dosad javnosti uglavnom nedostupna djela. Prigodu su učešćem učinili zanimljivom prijatelj, Josip Botteri Dini, akademski slikar, Željko Marciuš, viši savjetnik Muzeja suvemene umjetnosti u Zagrebu, povjesničar umjetnosti, Sabina Kaštelančić, slikareva kćerka, ispred suorganizatora Filozofskog fakulteta u Splitu prodekan Vedran Barbarić, te autor naslova. Knjiga “Jedra razapeta nadom” biografski je naslov koji iz zaborava vraća “tirade” slikara i živu riječ, izrečenu svojevremeno u Brešanovim intervjuima, ali se ne libi okvalificirati slikareve mijene, mjesta “hodoćašća” gdje je boja počela cvasti. Prijelomnicu u Jobovu tumačenju okružja donose pedesetih minulog stoljeća radna “ladanja” u Trpnju na Pelješcu, kada se slikar okreće jedrima memoriranim u djetinjstvu.
“Sa slikarem sam prijateljevao, makar smo bili generacijski poprilično odmaknuti. U tumačenju istina i stilistike vodio sam se znanom mi empirijom “pokaži kakav si čovjek, reći ću ti kakav si slikar”. Kaštelančića sam upoznao, tumačeći simboliku i likove preokupacije. U mladosti su to bile čuvene murve i beskonačne vitice, u srednjim godinama bila je to geometrija maslina, opisani krugovi i štapići, a u poodmaklim, kroz duhovnu vrednotu čempresa”, rekao je uz ostalo Igor Brešan.
“Auohtoni elementi Dalmacije zrcale se kroz izrazitu ekspresiju, žarki kolorit i korjenitu redukciju slike. Kaštelančić je slikar realist, apstraktnog kova”, podvukao je u sižeu Željko Marciuš.
“Slikareva smrt pod njegovim razapetim platnom, prisjetila me smrt velkog francuskog slikara Cezannea. Obojica su ostavljajući ovaj svijet vizijom unikatne poetike zaronili u vječnu harmoniju koju nam daje slutiti njihova umjetnost”, riječi su Josipa Botterija Dinija s promocije.
Prodekan Vedran Barbarić sa zadovoljstvo je istaknuo rast prigodne umjetničke prakse u kući znanosti. “Veseli što je priredba raznorodnih sadržaja Advent na Filozofskom dobila tradicijski status. S njom se ova obrazovna ustanova širokih ruku otvara i javnosti, ne samo studentima.”
Sabina Kaštelančić bila je jezgrovita: “Zahvalna sam svima koji su pripomogli realizaciji ovog naslova, ponajprije autoru, prijatelju obitelji. Impresivan je njegov faulknerovski krik i bijes, te ironija uz vječnu temu, dostojni smještaja tatinih slika.”
Zaključak priredbe svakako treba tražiti i naći u poruci: “Do kada će uz kćerka i sinovac Ivo Kaštelančić skrbiti o grandioznom djelu, podalje od društvenog interesa. Slikar republičkog, a nikako ne regionalnog značaja, ostao je, bez obzira na ove i slične podsjetnike, nepravedno zaboravljen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....