Umjetnica Danijela Tomić u Jelsi, gradiću u kojem živi, ima prodajnu izložbu slika. Izložbu smo posjetili nekoliko puta. Naime, izložbeni je prostor smještne na rivi pa je teško ne primijetiti ljude koji ulaze i razgledavaju slike, a one vas svojom zanimiljivošću stalno i iznova privlače.
Osim toga, Danijela je umjetnica koja odmah na vas ostavlja snažan dojam. Teško ju je ne zamijetiti dok sjedi ispred zgrade općine u večernjim satima.
Na proslavi Vele Gospe u Jelsi, saznali smo da je i predsjednik Zoran Milanović posjetio izložbu, a Danijela mu je darovala jednu od svojih slika. Bila je to velika stvar za samouku slikaricu, iako to samouka u današnje vrijeme predstavlja nešto sasvim drugo nego nekada. Naime i nažalost, živimo u vremenu kada se diplome plaćaju, dok je znanje, zahvaljujući tehnologiji koja je uznapredovala, besplatno i dostupno svima, a naročito onima poput Danijele koji su spremni raditi na sebi i svojim talentima.
Kako ste ušli u slikarstvo?
– Moja se ljubav prema umjetnosti, prema stvaranju, razvijala postepeno, ali jedan važan korak u tom procesu bio je razdoblje koje sam provela sudjelujući u karnevalu, izrađujući maske i kostime. Upravo tada sam osjetila koliko me raduje vizualno izražavanje i igranje s bojama, oblicima i materijalima. Iz te kreativne atmosfere rodila se i želja za slikanjem. Ona je prirodni nastavak te strasti koju me obuzela. S vremenom je platno zamijenilo karton i tkaninu, ali potreba za izražavanjem kroz umjetnost ostala je ista.
Učili ste preko interneta, što netko tko želi naučiti slikati preko interneta treba upisati u Google?
- Kad sam počela slikati, puno sam ideja i inspiracije pronalazila na Pinterestu, a dodatno su mi pomogli YouTube tutorijali. Danas stvarno postoji mnogo besplatnog sadržaja koji onima koji imaju dara za slikanje i druge načine umjetničkog izražavanja, može pomoći kad su u pitanju prvi koraci. Bitno je samo krenuti, a s vremenom svatko od nas pronađe svoj put i stil.
Ove godine su vam inspiracija brodovi, kakve vas još stvari inspiriraju?
– Na mojim prvim radovima prevladavale su slike žena; žena koje su često zamišljenih, tužnih pogleda punih emocija. Tada sam prolazila kroz teško razdoblje jer sam se borila s karcinomom dojke, i slikanje mi je bilo način da izbacim ono što osjećam, da to ne ostane zarobljeno u meni. Te žene su zapravo bile odraz mene same: mojih strahova, snage i ranjivosti. S vremenom se moja inspiracija mijenjala. Danas su mi brodovi glavna tema. Oni su simboli kretanja, slobode i ozdravljenja. Osim brodova, nadahnjuju me i priroda, more, život na otoku i svi ti mali svakodnevni prizori koji u meni probude emociju.
Koju tehniku koristite i koliko traje izrada jedne slike?
– Moja glavna baza su boje za tkaninu i akrilne boje. Volim kombinirati ta dva materijala jer mi daju mogućnost stvarati slojevite i zanimljive teksture. Vrijeme izrade ovisi o inspiraciji i veličini slike: ona ponekad nastane brzo, u nekoliko sati, a nekad mi treba nekoliko dana da budem posve zadovoljna. Ne žurim, svaki rad ima svoj tempo i svoju priču koju želim ispričati.
Kako biste opisali svoj stil i kojim se temama najčešće bavite u svom radu?
– Moj stil je kombinacija izmijenjene umjetnosti knjige i eksperimentalne tekstilne umjetnosti. Volim spajati različite materijale i tehnike kako bih stvorila jedinstvene, slojevite radove, djela koja pričaju priču na neobičan način. Tematski, najčešće se bavim portretima žena koje nose različite emocije, morem, kao i motivima brodova. Kroz te teme izražavam svoju osobnu priču, ali i univerzalne osjećaje poput snage, ranjivosti i nade.
Koliko na vaš rad utječe okruženje u kojem živite - more, planine i Jelsa?
– Okruženje u kojem živim ima ogroman utjecaj na moj rad. More, planine i sama Jelsa, stalni su mi izvor inspiracije i mira.
Usmjerenost k cilju
Imate li uzore među domaćim ili svjetskim umjetnicima?
– Nemam konkretne uzore, ali volim pogledati tuđe radove i cijenim različite stilove i umjetnike.
Što vam je najvažnije kada stojite pred praznim platnom - emocija, ideja ili tehnika?
– Za mene je najvažnija emocija. Emocija je ta koja pokreće cijeli proces i daje smisao slici. Naravno, ideja je također bitna jer me usmjerava k cilju, ka onom što želim prenijeti drugima, publici, a tehnika je alat kojim to ostvarujem. Ali bez iskrene emocije, slika ostaje prazna. Zato kad stojim pred praznim platnom, prvo se povežem sa svojim osjećajima i iz njih crpim inspiraciju.
Koliko vam znači kontakt s publikom i kakve reakcije ljudi najviše pamtite?
– Kontakt s publikom mi je izuzetno važan jer umjetnost smatram vrstom komunikacije, mostom između mene i drugih. Na mojoj prvoj izložbi ljudi su bili oduševljeni, no ponekad sam imala dojam da nisu u potpunosti vjerovali u moj daljnji umjetnički razvoj. Kako su se emocije na mojim slikama s vremenom mijenjale i postajale vedrije, neki su se znali zapitati zašto su moje prve slike bile tako emotivne i ozbiljne. Te reakcije doživljavam kao dio procesa razumijevanja i rasta, kako mog, tako i publike koju zanima moja umjetnost .
Jeste li izlagali izvan Hvara i gdje biste voljeli da vas vaša umjetnost odvede?
– Do sada nisam imala priliku izlagati izvan Hvara, iako su mi stigli lijepi pozivi za izložbe u Varaždinu i Beogradu, što mi je bilo jako drago čuti. Nažalost, u tom trenutku bolest se ponovno vratila i nisam mogla ostvariti te planove.
Na kojim projektima trenutno radite i imate li u planu neku novu izložbu?
– Radim na nečemu novom i drugačijem, ali još uvijek je sve u fazi nastajanja, pa bih to radije zadržala za sebe. Neka to bude moja mala tajna dok se sve ne posloži. Ideja imam mnogo, inspiracija mi dolazi u valovima i veselim se onome što dolazi. Mogu samo reći da će to biti osobno, iskreno i vizualno drukčije od dosadašnjeg. A što se izložbe tiče – nešto se polako kuha, ali i o tome više kada bude pravo vrijeme za to.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....