U dupkom punoj Staroj gradskoj vijećnici, hrvatski slikarski bard i jedan od najvećih hrvatskih kolorista Vatroslav Kuliš izložio je svoj najnoviji ciklus “Ovo i druga mora”. Riječ je o Kuliševim najnovijim i dosad nikada viđenim djelima koje je slikar naslikao upravo za Split, točnije za prostor Stare gradske vijećnice.
Ovo nije prvi put da je Kuliš obradio temu mora, jer more je obrađivao više puta, još u ciklusu “Valovi” iz ranih 90-ih godina, a istoj se temi vraćao i poslije, u različitim ciklusima i izložbama, kao što su primjerice “S palube” i “Metamorfoze mora”. Ipak ovaj je novi ciklus drukčiji od prethodnih. Dok u starijim ciklusima dominiraju plavi i zeleni tonovi, ovaj najnoviji Kulišev ciklus donosi ravnovjesje dvaju na prvi pogled oprečnih prirodnih elemenata: vode i vatre.
Žuta, narančasta i crvena boja, boje koje se obično povezuju s vatrom, na njegovim su slikama podjednako prisutne, kao i boje koje se povezuju s vodom, odnosno s morem. Valovi na Kuliševim slikama prožeti su tonovima narančaste i žute, a ta su dva oprečna elementa u savršenom skladu. Kuliševi su valovi ujedno, kako zamjećuje struka, vrlo slojeviti, s besprijekornom anatomijom, iako kolorizam podrazumijeva povratak plošnosti.
Također, struka je zamijetila dinamizam i pokretljivost same materije na autorovim djelima, no autor je unio i jednu novinu, valove koji se tradicionalno slikaju vodoravno, naslikao je u okomitim kompozicijama, pa je naslov likovnoga kritičara i esejista gosp. Milana Bešlića “Kuliševe kolorističke okomice” sasvim prikladan.
Stalne preobrazbe
Gosp. Bešlić istaknuo je da je likovno djelo Vatroslava Kuliša “činjenica suvremenog hrvatskog slikarstva, prepoznatljiva po svojim slikarskim sastavnicama i autorskim – kuliševskim obilježjima”. Nadalje, istaknuo je i to da je Kuliševo slikarstvo “nezaobilazna dionica u sinkronijskom čitanju likovne produkcije te da je stoga visoko vrednovano s različitih kritičkih motrišta”.
Svoj likovni izričaj Kuliš je dosljedno izgrađivao tijekom više desetljeća te je stvorio “referentno djelo u akademskoj zajednici, ali sa zamjetnim odjekom u široj kulturnoj javnosti”, drži gosp. Bešlić. Iako je Kuliševo stvaralaštvo određeno stalnim preobrazbama, ono je ipak zadržalo jednu temeljnu odrednicu, odnosno kolorističku glavnicu te je Kuliš osnažio i učvrstio svoju temeljnu odrednicu kolorističkoga slikara apstraktno-gestualne provenijencije.
Za najnoviji Kulišev ciklus gosp. Bešlić rekao je:
“Nit vodilja su morski valovi. To je Kuliševa velika tema, rekao bih tako, kojom se on kontinuirano bavi. Dakle, prije više od 20 godina u tom je razdoblju napravio ciklus ‘Valovi’, koji je imao iznimno velikog odjeka u akademskoj zajednici. Potom je, naravno, taj ciklus, ako tako mogu reći, malo potisnuo, pa se na drugačiji način pozabavio morem i sličnim motivima, kako bi se sada, s ovim ciklusom koji je pripremio upravo za Split, ponovno vratio valovima kojim, kao što se može primijetiti, dominiraju vertikale.
Tako da sam naslovio svoj tekst o izložbi ‘Kuliševe kolorističke okomice’. To su proplamsjaji boja, u kojima se vidi dinamika, snažna koloristička ekspresivna gesta i koja pokazuje velikoga majstora kolorističkoga slikarstva, i koji je danas na hrvatskoj likovnoj sceni nedvojbeno jedan od najistaknutijih predstavnika takvoga slikarstva.
Pregledna i čitka
Važno je spomenuti u ovom kontekstu da je izložba koncepcijski vezana uz izložbeni prostor Stare gradske vijećnice, koja je kao takva u sklopu Muzeja grada Splita, i da je Kulišu iznimno drago da je prvi put izložena u gradu Splitu koji dominira mediteranskim obilježjima, južnohrvatskoga podneblja i Mediterana.
Ovdje bih svakako htio naglasiti izvrsnu suradnju i profesionalan odnos prema djelu i prema meni kao suradniku institucije Muzeja grada Splita i ravnateljice Vesne Bulić Baketić te mlade kustosice Petre koja je sa mnom vodila realizaciju ove izložbe glede postava u tehničkom i organizacijskom smislu riječi te, dakako, i samog tehničkog postava koji je ovdje na vrhunskoj razini pa su djela u izložbenom prostoru pregledna, čitka, i sa svim pauzama, visinama i bjelinama postavljena u prostoru kako bi na taj profesionalni način bila pristupačna i komunikativna svakome onome tko želi čitati nove likovne vrijednosti u Kuliševu ciklusu.”
Postmodernistički koncept
Gosp. Bešlić naglasio je da je Kuliš ovim ciklusom “ponovno podvukao postmodernistički koncept, koji je inače nazočan u njegovu stvaralaštvu, njegovu stvaralačkom načelu, koji implicira načelo varijacije, dakle otvara uvijek nove mogućnosti, produbljivanja vlastitoga likovnoga izraza, obogaćujući simboličkim, poetskim i drugim konotacijama vlastiti likovni diskurs, s autorskim obilježjima”.
Kuliš, koji slika i figurativno i apstraktno, rekao je da, i kada slika figurativno, zapravo slika pomalo i apstraktno kako bi istaknuo boju i formu. “Možda to ne izgleda tako, ali ja cijelo vrijeme slikam apstraktno, i kad slikam more”, istaknuo je.
Na pitanje o možebitnom koncu svoje slikarske karijere, odgovara: “Godinu dana slikao sam stvarno s ljubavlju i gorljivo, unatoč godinama, i imam ja još puno ideja i mislim da ću se opet vratiti na apstrakciju. Prije 35 godina radio sam more i sad sam se vratio toj temi da je obradim na nov način, s većim iskustvom pa se nadam da će biti sigurno drugačija od prethodne. Ne znam hoće li biti bolja, ali, evo…”
U razgovoru s autorom mogao se steći jasan dojam da je riječ o čovjeku koji puno promišlja o onom što slika te da je sasvim predan umjetnosti i kulturi. Kuliš je izlagao i u inozemstvu te smatra da bi se Hrvatska svijetu trebala predstaviti i kao kulturna zemlja, ne samo kao športska.
‘I kultura nas može predstavljati‘
“Dapače, nemam ništa protiv naših sportaša koji nas predstavljaju, i nogometaša, i rukometaša, i vaterpolista, i atletičara… sve je to dobro, ali mogli smo napraviti i jedan plan o kulturi, koja ne izgleda tako, ali koja vrlo snažno može predstavljati našu zemlju”, smatra Kuliš.
Na pitanje koliko je inozemstvo upoznato s njegovim i uopće s hrvatskim slikarstvom i kulturom, rekao je: “Pa ne baš puno. Ja sam izlagao puno, ali to nije uopće presudno. Trenutno imam izložbu sa Stipom Nobilom u Austriji… izlagao sam prije dvije godine u Poljskoj… To su mali… kako bih rekao… privatni pokušaji…”
Svakako, jasno je da hrvatsko slikarstvo, pa tako i Kuliševo, ali i hrvatska kultura kao takva, premalo je vidljivo, a time i premalo znano u inozemstvu, a to je velika šteta, jer imamo toliko toga za predstaviti te na taj način jasno i nedvojbeno pokazati i dokazati, ne samo svijetu i Europi, već i samima sebi da možda jesmo brojčano malen narod, ali da nipošto nismo narod malene kulture, kako je Kuliševa izložba, za koju je u uvodnoj riječi rečeno da je njom Split smješten na hrvatski kulturni zemljovid, to i pokazala.
Stoga dođite i vi vidjeti najnovija djela ovoga hrvatskoga barda, čije slikarstvo ishodište ima u europskoj i američkoj slikarskoj baštini, i koji je uspio ispisati vlastitu stranicu u suvremenoj hrvatskoj nacionalnoj umjetnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....