- S Arsenom sam se upoznao najprije čitajući ga u Vidiku i Poletu prije 60 godina, tada smo se samo pozdravljali, a viđati se i družiti počeli smo nakon jednog dugog putovanja u Prištinu prije 30 godina. Donio mi je jedan svoj rukopis za koji sam pisao pogovor, poslije drugi, pa svoje sabrane pjesme…i tako je trajao naš odnos.
Ja sam uvijek tvrdio da je on pjesnik i bez glazbe, jer nisam glazbeni kritičar i o tom ne sudim, a on je meni odgovarao da je ‘pjesnik opće prakse’, da mi pjesnici ‘samo gubimo vrijeme’, da se ‘bavimo uzaludnim poslom’…on je želio naći svoju publiku.
Sastajali smo se i na Tinovim susretima, dvaput u Vrgorcu i nekoliko puta u Zagrebu, jer imao je afilijaciju prema Tinu Ujeviću, kao jedinom uzoru kojeg bi mogao slijediti. Žao mi je Arsena, ...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....