A gdje s njima? Svi govore o pločicama i tušu, nitko o ovome. Pitanje izazvalo lavinu, ni arhitektica nema rješenje

Gdje suše ručnike četveročlane obitelji? Jedna naizgled banalna objava otvorila je raspravu o higijeni, prostoru i svakodnevnim navikama.

Koliko puta koristite isti ručnik nakon tuširanja? Jednom, dvaput, cijeli tjedan? I još važnije, gdje ga sušite između dva korištenja ako živite u stanu s malom kupaonicom?

Upravo je to pitanje pokrenulo živu raspravu na društvenim mrežama nakon što je arhitektica i dizajnerica interijera podijelila svoje iskustvo s problemom o kojem se, kako kaže, premalo govori kada se uređuju kupaonice.

Naime, dok se u planiranju prostora puno pažnje posvećuje velikim tuševima, umivaonicima, ormarićima, perilicama i sušilicama rublja, malo tko razmišlja o tome gdje će završiti četiri velika mokra ručnika nakon jutarnjeg tuširanja.

Autorica objave ističe da čak ni nakon trideset godina projektiranja interijera često ne uspije pronaći idealno mjesto za sušenje svih ručnika u prosječnoj gradskoj kupaonici. Problem nije zaborav ili loše planiranje, nego jednostavno nedostatak slobodnog zida.

Pitanje higijene

U objavi se dotiče i pitanja higijene. Ručnici nakon korištenja nisu sterilni, na njima ostaju mikroorganizmi, odumrle stanice kože i ostaci kozmetičkih proizvoda, a vlaga pogoduje njihovu razmnožavanju. S druge strane, svakodnevno korištenje potpuno čistog ručnika za svako tuširanje značilo bi znatno veću količinu pranja, veću potrošnju vode, električne energije i deterdženta.

Posebno zanimljiv dio rasprave odnosi se na činjenicu da kupaonica često nije idealno mjesto za sušenje ručnika. U prostorijama bez prozora ili dobre ventilacije vlaga se zadržava dugo nakon tuširanja pa se ručnici između dva korištenja nerijetko ni ne stignu potpuno osušiti.

Objava je vrlo brzo privukla pozornost brojnih korisnika koji su u komentarima počeli dijeliti vlastita rješenja. Neki mijenjaju ručnike nakon svakog korištenja, drugi ih koriste nekoliko dana, a treći priznaju da isti ručnik ostaje u uporabi cijeli tjedan. Pritom su mnogi otkrili kako se snalaze s manjkom prostora koristeći vrata, radijatore ili razne vrste zidnih i visećih držača.

U nastavku prenosimo objavu u cijelosti:

"Koliko puta se brišete istim ručnikom?

Jednom? Dvaput? Tri puta? Tjedan dana? Dok ne počne sumnjivo mirisati?

Pitam zato što me zanima jedna sasvim obična, svakodnevna stvar o kojoj se, začudo, nedovoljno govori kad se uređuju kupaonice: gdje držite mokre ručnike nakon tuširanja?

Ne one male za ruke, nego velike, kupaonske, kojima obrišete cijelo tijelo. One koji nakon tuširanja ostanu poprilično vlažni i koje bi, ako ih namjeravate ponovno koristiti, trebalo negdje raširiti da se osuše.

Četveročlana obitelj, četiri velika ručnika. I sad zamislite prosječnu kupaonicu u stanu. Tuš ili kada, umivaonik, WC, perilica rublja, najčešće i sušilica, ormarići, ogledalo, radijator, vrata, možda prozor. A površina poda često četiri ili pet kvadratnih metara.

I kamo s četiri mokra ručnika?

Na kupaonsku lojtricu? Odlično, ako je dovoljno velika, ako radi i ako na njoj već ne vise tri druga ručnika. A što ljeti, kad grijanje ne radi?

Na kukice? Može, ali veliki ručnik na kukici ostaje skupljen i presavijen, pa se sredina suši znatno sporije.

Na šipke? To je već bolje, jer se ručnik može raširiti. Samo, pokušajte na zid male kupaonice smjestiti četiri šipke za četiri velika ručnika.

I tu moram priznati nešto što možda ne biste očekivali od nekoga tko se trideset godina bavi projektiranjem interijera.

Ni ja često ne uspijem pronaći dobro mjesto za sve ručnike.

Ne zato što ih zaboravim. Nikad ih ne zaboravim. Razmišljam o njima već kod prvih tlocrta, zajedno sa svim ostalim stvarima koje u kupaonici moraju imati svoje mjesto.

Nego zato što jednostavno nema slobodnog zida.

Svaki centimetar već ima svoju namjenu. Negdje su vrata, negdje tuš-stijena, negdje ogledalo, negdje ormarić, negdje radijator. I ne mogu ukloniti umivaonik da bih dobila prostor za sušenje ručnika.

Pa se snalazimo. Koristimo vrata, njihovu unutarnju stranu, vješalice koje se postavljaju preko krila vrata, ponekad radijator, ponekad kakvu usku slobodnu površinu koja je preostala.

A ponekad ni to nije dovoljno.

I onda se vraćamo na početno pitanje: koliko puta koristimo isti ručnik?

Postoje ljudi koji nakon svakog tuširanja uzimaju čist ručnik. Obrišu se, ručnik završi u košari za prljavo rublje i priča je završena. Nema razmišljanja gdje ga sušiti za sljedeće korištenje, iako ni mokri ručnik nije idealno ostaviti zgužvan u košari danima.

Postoje i oni koji isti ručnik koriste dva ili tri puta. I oni koji ga koriste cijeli tjedan.

I sad se postavlja pitanje što je zapravo higijenski prihvatljivo.

Jer ručnik nakon tuširanja nije sterilan. Na njemu ostaju mikroorganizmi s kože, odumrle stanice, tragovi kozmetičkih proizvoda i, naravno, vlaga. A vlaga je ono što posebno pogoduje razmnožavanju mikroorganizama.

Ali nije svejedno ostaje li taj ručnik satima mokar ili se između dva korištenja potpuno osuši.

Nije svejedno ni koristi li ga jedna osoba ili se njime briše pola obitelji. Niti ima li netko kožnu infekciju, gljivice ili neki drugi razlog za češće pranje.

I tu dolazimo do još jedne zanimljive stvari: kupaonica nije nužno najbolje mjesto za sušenje ručnika.

Zvuči pomalo apsurdno, jer gdje bismo ih drugdje držali?

Ali kupaonica je prostorija u kojoj se stvara puno vlage, osobito nakon nekoliko uzastopnih tuširanja. Ako nema prozor, ako ventilacija nije dobra ili ako se vrata stalno drže zatvorenima, ručnici se mogu sušiti vrlo sporo.

A ručnik koji se nije osušio od jutarnjeg tuširanja do večernjeg nije baš privlačan za ponovno korištenje.

S druge strane, koliko je ekološki opravdano nakon svakog tuširanja prati veliki ručnik?

Jedan ručnik možda ne zvuči kao puno. Ali četvero ljudi koji se svakodnevno tuširaju znači 28 korištenih ručnika tjedno ako se svaki put uzima novi. To je ozbiljna količina rublja.

Više pranja znači više potrošene vode, električne energije i deterdženta, a ako se koristi sušilica, i dodatnu potrošnju energije. Češće pranje također troši tekstil.

Naravno, ekologija ne znači da trebamo koristiti vlažan ručnik dok ne dobije vlastiti ekosustav. Ali između pranja nakon svakog tuširanja i korištenja istog ručnika unedogled ipak postoji prilično širok prostor.

I tu se opet vraćam arhitekturi.

U kupaonicama danas imamo sve više zahtjeva, a prostora uglavnom jednako malo. Želimo velike tuševe, prostrane umivaonike, puno spremišta, ugradbene vodokotliće, niše za kozmetiku, perilice, sušilice, podno grijanje, lijepe radijatore, velike formate keramike.

Sve to treba negdje stati.

A četiri mokra ručnika nisu ništa manje stvarna potreba od lijepog umivaonika.

Samo što se ručnici ne vide na fotografijama savršeno uređenih kupaonica. Tamo obično visi jedan besprijekorno složen, pahuljasti bijeli ručnik. Eventualno dva, dekorativno prebačena preko ljestvi.

U stvarnom životu četiri osobe ujutro odlaze na posao i u školu, svaka se tušira u svoje vrijeme, a kupaonica između toga mora funkcionirati.

I zato me ova tema toliko zanima. Jer naizgled banalno pitanje koliko često peremo ručnike otvara čitav niz pitanja o higijeni, ekologiji, ventilaciji, grijanju, organizaciji prostora i našim svakodnevnim navikama.

A možda i o tome koliko smo spremni prihvatiti da neke stvari u malim stanovima jednostavno nemaju idealno rješenje.

I sad me stvarno zanima kako to izgleda kod vas.

Koristite li ručnik jednom, dva ili tri puta, cijeli tjedan ili imate neko svoje pravilo?

I gdje, k vragu, sušite sve te ručnike ako vas je četvero u jednoj maloj kupaonici?

Posebno me zanimaju odgovori onih koji nemaju balkon, zasebnu praonicu ni kupaonicu veličine dnevnog boravka.

A možete slobodno priznati i da ručnik ponekad završi preko vrata. Neću vas prijaviti Komori arhitekata", objavila je Mirela Blažanović.