Mladić s engleskoga govornog područja, kojega očito zabavljaju ulične ankete, zaustavio je mladića i ponudio mu da izgovori jednu rečenicu na svome materinskom jeziku, a da će on pogoditi koji je to jezik. Ako pogodi, dat će mu pet eura.
Simpatični dečko kojega je zaustavio izgovorio je njemu najprirodniju: "Ajmo na ćevape!"
Anketar ga je fokusirano slušao, pa je zamolio da mu tu rečenicu proširi, kroz nešto dulji monolog.
Mladić je bez problema jednostavnu rečenicu proširio u proširenu: "Ajmo otić probat ćevape, a nakon toga pojest porciju baklave."
Anketar je upitao: "Je li u redu ako taj jezik nazovem srbo-hrvatski?", na što je mladić odgovorio da može, da nema neke razlike.
Potom ga je upitao je li on Srbin, rekao je da nije, je li Hrvat, zanijekao je također, te se predstavio kao Bosanac.
Pratitelji su video ispratili sa simpatijama, ali i komentarima kako "nije baš u redu jezik nazvati srpsko-hrvatskim", a javili su se i oni koji su poželjeli objasniti podrijetlo jezika.
Pa je jedan od komentatora naveo sljedeće: "Takozvani ‘srpskohrvatski‘ jezik nije stvorila ni Srbija ni Hrvatska, reformiran je iz izvornog bosanskog govora.
Vuk Karadžić (Srbija, 1818. – 1850.) obnovio je srpski jezik koristeći bosanski štokavsko-ijekavski dijalekt, stari srpski bio je bliži starobugarskom. Ljudevit Gaj i Bogoslav Šulek (Hrvatska, 1830. – 1850.) učinili su isto, odbacivši svoj stari čakavski/kajkavski (koji je zvučao više kao slovenski) i usvojili isti bosanski dijalekt.
Dakle, ‘srpskohrvatski‘ je zapravo bosanski u svojoj srži, tisućljetni jezik iz srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva koji su oba susjeda kasnije standardizirala za sebe."
Većina je najveće nezadovoljstvo izrazila zbog činjenice da anketar nije dao momku njegovih zarađenih pet eura...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....