Koliko puta smo se našli u situaciji u kojoj netko viče, vrijeđa ili se ponaša agresivno, dok ostali stoje sa strane i šute? Upravo to pitanje pokrenulo je žustru raspravu na hrvatskom Redditu, nakon što je jedna korisnica opisala neugodan događaj s tehničkog pregleda. Objavu su ubrzo preplavili komentari ljudi koji rade s korisnicima, ali i onih koji su se (ili nisu) odlučili uključiti u sličnim situacijama.
U nastavku donosimo originalnu objavu i komentare, uz male prijelaze između njih za bolju čitljivost.
"Pozdrav svima, jučer sam imala situaciju gdje stojim i čekam u redu za tehnički. Bilo je još ljudi, muškaraca i žena koji su čekali, a na šalteru čovjek kojem gospođa sa šaltera ljubazno objašnjava kako treba što ispuniti. Na to čovjek kreće vrijeđati, galamiti i biti neugodan i bezobrazan. U situaciju se uključila druga gospođa sa šaltera, na kraju se sve riješilo, ali uglavnom jako ružna i neugodna situacija. Najgore mi je bio osjećaj da je čovjek apsolutno zavladao situacijom tamo. Od nas desetak nitko nije reagirao, svi smo šutjeli, a mislili isto. Jedan čovjek je nešto mrmljao sebi u bradu, ali ukratko, nitko nije ništa poduzeo."
Korisnicu je zanimalo kako drugi postupaju u takvim situacijama.
"Što vi mislite o takvim situacijama i kako postupate? Mislite li da je uloga promatrača pokušati smiriti takvu osobu ili se držati sa strane? Usput, svaka čast svima koji se svakodnevno susreću s takvim ljudima, ove gospođe su to fenomenalno izvele; rekla bih da im se to događa na dnevnoj bazi."
Komentari korisnika
"Radim u call centru. Da vam je znati kakvih obraza i ljudi ima, oči bi vam se zamračile. Zovu zbog gluposti koje su napravili, jer su nešto prčkali ili zbog neznanja (sve mogu razumjeti, nije na njima da znaju), ali deranje i ponašanje s visoka… Ljudi si u svojoj gluposti svašta dopuštaju."
Mnogi koji rade s ljudima priznaju da su slične situacije gotovo svakodnevne. Takvi komentari pomažu razumjeti kako je teško uvijek ostati miran i profesionalan.
"Bome, ima i manijaka u call centrima. Jedna žena je zvala moju mamu svaki dan da joj proda internet i TV usluge. To nije prodaja, to je maltretiranje starijih ljudi. Meni je neshvatljivo da netko zove svaki dan i gnjavi nekog tko mu je rekao ‘ne‘."
Slične priče pokazuju koliko su ljudi ponekad bezobzirni. Često promatrači ostaju nemoćni jer jednostavno ne znaju kako reagirati.
"Isto, sve isto mogu potvrditi. Radim za firmu koja prodaje namještaj. Kakvih sve ljudi ima, to ne mogu opisati. I za sve krive firmu. Znači, on kupi drvenu klupu i onda zove i žali se kako je neudobna i još se dere na mene… Pa jel ti mene zafrkavaš? Ili lik koji prijeti tužbom jer mu ne želimo uvažiti reklamaciju nakon što je SAM rekao da je bušio rupe u korpusu proizvoda i nakon toga se proizvod raspao."
Takve situacije pokazuju koliko ljudi znaju biti iracionalni kada žele prebaciti krivnju. Promatrači često ostaju šokirani i ne reagiraju.
"Ja nedavno vozim auto i primijetim da auto stoji na semaforu sa sva četiri upaljena žmigavca. Ja se kao i svi prestrojavam u lijevu traku da produžim jer imam malenu curicu u autosjedalici. Prilazim autu i nešto mi nije dalo mira. Palim sva četiri, skrećem iza auta i stajem. Prilazim autu i kucam na staklo kad neka zbunjena starija žena za volanom. Kužim da je brdo i možda neću moći sam gurnuti auto. Okrećem se, pogledam čovjeka direktno u oči i kažem ‘Ajmo gurnuti‘, a on samo okreće pogled i odlazi. Žena jadna da će ona gurati, a ja se zainatila i gurnula ga samo u stranu gdje ne smeta."
Često se događa da promatrači osjećaju moralnu obavezu pomoći, dok drugi samo prolaze pored. Takve priče pokazuju koliko mali čin može napraviti veliku razliku.
"Više puta sam pričao o tome… Uvijek prva osoba misli ‘ah, netko će drugi‘, onda druga osoba si misli ‘ma netko će treći‘. U tvom slučaju najbolje je reći čovjeku da se ne ponaša kao tovar ili slično. Nitko ne može znati kakav je taj čovjek, a ponekad riskiraš fizički sukob. U neke situacije možda nije dobro ‘gurati nos‘, ali u druge, opet, zašto ne, pogotovo ako možeš utjecati na njih."
Ovdje se vidi koliko razmišljanja i kalkulacija stoji iza odluke hoćemo li reagirati. Ponekad se uključiti stvarno vrijedi, a ponekad je bolje prepustiti to profesionalcima.
"Sto puta mi se desilo da auto stoji sa strane, vidiš daleko da je trokut i čovjek stoji vani. Ispred mene prođe deset automobila i nitko nije stao da pomogne, jer si svatko misli ‘ma onaj će iza mene‘ - neće. Stajem, spuštam prozor i pitam je li sve u redu."
Male geste pomoći ponekad su presudne i pokazuju kako društvena šutnja ne mora uvijek dominirati. Jedna osoba može promijeniti tijek događaja.
"Gle, većina ljudi se neće uključiti u prepirke s debilima, a ekipa koja radi za šalterom obično ima iskustva s takvim situacijama pa to znaju ishendlati. Najbolje je ne uključivati se i samo gledati osobu kao da je debil."
U nekim situacijama, najbolje je procijeniti situaciju i ostati promatrač. Ne uključiti se ne znači biti neosjetljiv, nego paziti na sigurnost.
"Rekavši to, prošle godine sam dosta kasno navečer došao na benzinsku natankati benzin. Benzinska normalno radi, ali očito su uveli pravilo da se iza 22 ili 23 plaća preko prozora. Nije moguće ući unutra. Bilo je nekoliko ljudi na redu i onda je preko reda došao tip koji je morao na zahod, a nije mogao ući i počeo se derati i vrijeđati dečka na blagajni. Dečko se nije snašao, bilo mu je neugodno, pa sam se uključio. Prvo sam na lijepi način objasnio čovjeku da nije dečko odredio politiku benzinske nego njegov šef. Tip, naravno, nije uvazio objašnjenje nego je i mene počeo vrijeđati, pa sam mu rekao da je debil i siledžija. Odmah je ljutito otišao, dobacivao psovke i frustrirano lupio po gasu."
Neki slučajevi zahtijevaju brzo reagiranje, ali uvijek s procjenom rizika. Nekad se sukob može riješiti riječima, a nekad je najbolje držati distancu.
"Ja obično reagiram kad vidim nepravdu i ne bojim se. Zadnji put nisam: krajem siječnja sam trebala nešto obaviti na HZZO-u. Radilo se o poslovnici gdje nema redomata. Svi su čekali u svom redu. Naravno, našlo se par muškaraca koji ne čekaju nego stanu po sredini blizu vrata. Nitko nije reagirao ne zbog straha, nego jer nam je bilo žao žena koje su pomagale, a znali smo da bi takvi odmah krenuli u deranje i agresiju. Bila sam sedma u redu i bila sam tamo oko 20 minuta. Ne kužim mindset gdje misliš da si kralj svemira koji ne čeka, a svi misle da si sirovina, glup i neotesan."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....