Jedna je korisnica na hrvatskom Redditu podijelila svoj problem u nadi da će pronaći odgovor. Naime, nezadovoljna je svojim životom i tvrdi da je "kiksala gdje je stigla". Na prvi pogled ima sve što drugi žele, ali to nije ono što ona smatra životom.
– Sve moguće krive odluke koje sam mogla napraviti, ne da sam napravila, nego sam se praktički borila da ih napravim. Udala sam se premlada jer je zgodan i od staroga će naslijediti firmu. Prekasno mi je došlo iz guzice u glavu da sam udana za kretena, da u svemu ovisim o njemu, da imam nula radnog staža, nula snova, da mi je sve na nuli. I da nema toga što će me odvratiti od činjenice da sam apsolutno i nehumano mizerna, i to je rezultat isključivo mojih odluka – napisala je, dodavši kako ju je iz crnine vadilo jedino "trčanje za diplomom".
– Jedina svijetla točka bilo mi je studiranje ili, kako je on to opisao, "hobi da baš nisi skroz doma". Pa sam donijela još jednu odluku i rastala se. I sad sam tu. 33 godine, 1000 eura na računu, diploma iz ekonomije, propali brak i paralizirajuća panika čim pomislim na budućnost.
Postavila je pitanje koje si mnogi postavljaju jednom kad se nađu usred ničega, znajući da nazad ne mogu, a naprijed moraju.
– Ono što me najviše ubija zapravo je pitanje ima li za mene uopće budućnosti i, ako da, što dalje? Kako se počinje od ničega u godinama kad bih već trebala biti na pola puta od svega?
Daleko od nule
U komentarima su joj se pridružili mnogi koji su prošli kroz slično iskustvo ili su imali neki mudar savjet.
– Sve je OK. 1000 eura na računu puno je više nego minus, kredit i blokada. Imaš temelje i start. Pokrenula si se. Posao bi trebala moći naći, ali ćeš jesti jako puno govana u početku, za mizernu plaću. Nemoj se predati, nemoj paničariti, probaj uživati sama u sebi. Ide to dobro kad se prepustiš – napisao je jedan korisnik.
– Nađi posao i samo kreni. Odnekud moraš početi. Kužim da se osjećaš paralizirano, ali drugog izbora, osim da počneš negdje raditi, nemaš. 33 godine nisu tako puno. Moj frend je s 36 godina upao u sličnu situaciju i danas je super.
Svi su biznismeni jednom bili radnici
Jedan ju je korisnik odlučio podsjetiti da su svi veliki ljudi nekoć bili mali. U SAD-u što više neuspjelih pokušaja čovjek napravi, to se smatra vrjednijim u društvu koje cijeni nezaustavljivost, borbu s preprekama i vječno usavršavanje.
– Colonel Harland Sanders imao je 65 godina kad je KFC stvarno krenuo i postao uspješan. Prije toga radio je svašta (farmer, kondukter, prodavač osiguranja…), a recept za piletinu godinama je nudio restoranima — često su ga odbijali. Smanji si životni pritisak, kad završiš s poslom danas sjedni u auto, pojačaj glazbu na maksimum i uživaj u danu i životu.
Sličan je savjet dobila od drugog korisnika.
– Vera Wang pokrenula je modnu kuću s 40 godina, Oprah Winfrey postala je uspješna nakon 40., Martha Stewart izgradila je biznis s 41, Helen Mirren nakon 40., J. K. Rowling napisala je prvog HP-a s 42... Poanta: nikad nije kasno! Godine su samo broj. Mislim da se stvarno ne trebaš "ubijati" razmišljanjem o lošim odlukama. Što je bilo, bilo je. Donijela si najbolje odluke koje si mogla s tadašnjim znanjem, strahovima i okolnostima. Suditi sebi unatrag isto je kao da kriviš dijete jer nije znalo matematiku za odrasle. I ne gledaj na te odluke kao na probleme, već kao na iskustvo. Samo kreni hrabro naprijed, već će ti se ostalo posložiti. Neće biti lako ni idealno, ali će sigurno biti kako mora.
U samostalnosti leži sloboda
Da je samostalnost predivna stvar i da je pred njom možda i najhrabrija odluka — da bude ovisna upravo o sebi — potvrđuje i ovaj komentar.
– Gledaj to tako da ima ljudi koji žive s roditeljima u 40. godini, mama mu pegla, kuha, čisti i on ne plaća ništa... Nisi u najgoroj situaciji, uvijek će biti netko u goroj od tvoje. Sve je stvar sada tvoje volje i želje. Situacija ti je teška i ne bježi od toga, ne uljepšavaj sebi — odmah od početka budi u realizmu. Bitno je da se osamostališ u glavi, da možeš i hoćeš sama nešto napraviti. Lako nije i neće biti, ali što se prije angažiraš oko sebe, lakše će ti biti kasnije. Veliki plus ti je što si svjesno i sama donijela odluku o promjeni i odlasku – već si tu napravila pola bitnog posla!
Budi si najbolji prijatelj
Dobila je i vrijedan savjet u kojem joj je korisnik predložio da si, umjesto osude, pruži razumijevanje.
– Sad moraš izmisliti novu sebe kako znaš i umiješ i neće ti pomoći, nego će ti odmoći ako ne budeš znala razgovarati sama sa sobom. Oprost sebi za svoje greške dobit ćeš s vremenom, kad ti se život posloži — zasad izvoli biti svoja najbolja prijateljica i fokusiraj se na to što moraš ostvariti. Samo kreni — šalji prijave na SVE poslove za koje misliš da bi ih mogla raditi — SVE. To uključuje i bezvezne poslove i one ozbiljne koji te zanimaju. CV i motivacijsko pismo moraju biti tip-top, bez obzira na to što u njima piše — dakle prored, fontovi, stručni jezik itd. Ako se prijavljuješ za posao konobarice, istakni kakva si s ljudima, a ne što si studirala. Ako se prijavljuješ za struku, istakni SVE što ti padne na pamet da je važno ili što si postigla na faksu. Nađi nekoga da ti pomogne s tim. Posao moraš naći odmah. Kakav god. Samo kreni — ostalo će se posložiti kako budeš išla.
Nije kasno ni s 50
Možda i najljepši savjet dobila je od žene koja joj je osobnim primjerom iz svoje obitelji pokazala da nikad nije kasno kad se za nešto odlučiš.
– Moja gospođa teta željeni faks završila je s 51 godinom. Magistrirala s 55. Skupa smo studirale. ? Udala se s 56 drugi put. Rastala se s 35 i klincem, 10.000 eura kredita. Život svašta donese ispred tebe, samo uhvati prilike koje će ti se pružati.
Samoća je dar
Da samoća nije kazna, nego najveći dar koji si čovjek može dati nakon lošeg braka, rekao joj je još jedan korisnik.
– "Kad bih već trebala biti na pola puta od svega?" Izbaci si ovu misao iz glave i prestani gledati druge ljude i uspoređivati se s njima. Propali brak bolji je od nesretnog braka. Probudila si se na vrijeme. Što da si provela desetljeća s tipom koji te omalovažava? Nađi posao, nebitno kakav. To je da si smanjiš osjećaj panike. Možda bude neki bezvezan posao, ali plaća će sjesti, računi će biti plaćeni, hrana će biti u hladnjaku i onda ćeš moći lakše razmišljati što dalje. To ti je prvi korak. Drugi korak je planiranje budućnosti, no to ne možeš dok si u ovom stanju panike. Prvo se malo primiri, stabiliziraj, onda ćeš razmišljati kako dalje.
I ‘Slobodna‘ bi volila reć koju
A ako gospođa ili gospođica čita naš članak ili ste se i vi pronašli u njezinoj objavi, i mi bismo voljeli dati svoj savjet. On glasi: u većini slučajeva ključevi tamnice u kojoj smo "zarobljeni" najčešće su u našim rukama. Ali čovjek koji se naviknuo da svijet gleda kroz rešetke bit će zbunjen pri prvim koracima koje treba napraviti da bi iz tog "zatvora" izišao. Čovjeku koji je dugo stajao u mjestu prvi su koraci najteži, ali tada treba nastaviti koračati. Noge će brzo uhvatiti ritam, a vi ćete uskoro shvatiti ne da hodate, nego da trčite. I uživat ćete u pokretu, slobodi i miru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....