Jedan internist iz hrvatskog grada s više od 100.000 stanovnika podijelio je na Redditu iskrenu ispovijest o svakodnevnom radu u bolnici i pritiscima s kojima se suočavaju liječnici. Njegova priča oslikava probleme cijelog zdravstvenog sustava – od administrativnog opterećenja do nedostatka poštovanja i podrške od strane kolega i uprave.
Objava liječnika glasi:
"Radim u bolnici kao internist u jednom gradu s više od 100.000 stanovnika. Svakodnevno radim sa stotinama pacijenata i iskreno… nemam više volje, želje ni snage. Nisam član nijedne stranke, a tjedno imam barem pet intervencija zbog kolega koji jesu. Kako su došli na radno mjesto je pitanje za sebe."
Dodao je i kako je sustav pred kolapsom.
"Sustav je takav da te melje polako, ali uporno. Papiri, norme, pritisci, dežurstva, a ljudskosti sve manje. Pacijenti frustrirani, obitelji agresivne, uprava slijepa, a ti si stalno između - kriv svima i nikad dovoljno dobar. Kad nešto napraviš, nitko ne primijeti. Kad pogriješiš, razapinju te. I s vremenom shvatiš da više ne ideš na posao pomoći ljudima, nego gasiti požare koje nisi zapalio."
Liječnici, kako kaže, kući dolaze skroz "skršeni" od posla.
"Najgore je što se umor ne zadržava na poslu. Nosiš ga doma. Postaneš prazan, ciničan, nervozan. Uhvatim se kako gledam sat svakih pet minuta i brojim dane do godišnjeg, koji ionako prođe u dva treptaja. Medicina, koja je nekad imala smisla, pretvorila se u preživljavanje koje imam osjećaj da me polako, ali sigurno vodi ka bolesti."
Dodaje i kako traži drugi posao.
"Zato tražim drugo zanimanje. Ne zato što ne znam raditi, nego zato što ne želim ovako živjeti. Ne želim da mi normalno postane da me se gazi, da šutim i klimam glavom jer ‘tako to ide’. Ako već dajem 8, 12 ili 24 sata svog života, želim barem minimum poštovanja i osjećaj da to ima nekog smisla. Možda je kasno, možda nije. Ali znam jedno - ostati ovdje iz navike i straha bilo bi gore nego krenuti ispočetka."
Komentari kolega i čitatelja
Reddit zajednica odmah je reagirala, a neki komentari posebno ističu probleme sustava i emocionalni teret posla:
"Pozdrav kolega. Prvo ti želim reći da praksa ‘trpi i radi’ nikad nikome nije donijela nešto korisno. Drugo, to kako se osjećaš dugoročno vodi u burnout. Moja preporuka je prvenstveno razmisliti o promjeni kolektiva - nisu sve bolnice iste niti svi kolektivi isti. Raspitaj se malo, barem internista svuda fali, imaš mogućnost pregovarati, iskoristi ju. I treće, tu smo radi pacijenata, isključivo radi pacijenata. Na početku karijere lako je izgubiti se u borbi s vjetrenjačama sustava, ali meni pomaže da se sjetim zašto je ovaj posao moj izbor i poziv. Tu sam radi pacijenata, da napravim najbolje što mogu za njih, da im dam sve što mogu, ali i da im pružim informacije koje su moje mogućnosti i ograničenja. Na kraju dana, jedino što je bitno je da znaš da si dao sve od sebe i da mirne duše ideš spavati."
Drugi je korisnik također izrazio suosjećanje i složio se da je situacija teška.
"Totalno suosjećam… završila sam za medicinsku sestru, puna empatije, želje i motivacije, ali da ja sebe dajem 100%, uništavam se fizički i psihički i da mi onda netko pljune u facu - nema šanse. Sustav nam puca po šavovima, ljudi sve zločestiji, a kolege jedva čekaju da okreneš leđa da te ‘poseru’. Mislim da je krajnje vrijeme da se počne ulagati u zdravstvo."
Jedan je korisnik napomenuo kako ljudi i dalje nisu svjesni koliko tereta nose liječnici.
"To sam osvijestio relativno nedavno. Recimo da ti doktor greškom ubije dijete. I dalje bi trebao reći hvala što si pokušao, jer nije bilo nikog bolje da pomogne. Ljudi su počeli zaboravljati da doktori nisu nekakvi državni službenici. Ako ikad sretnete doktora koji je upisao medicinu radi posla, a ne kao poziv, neka mi javi."
Drugi se s njim složio da je nov posao dobra ideja.
"Ne želim se žaliti, ali mnogima je tako. Molim te ustraj, nedostaje ljudi. I na koncu, plaćen/a si dobro. Pozdrav od prekarnog radnika u kulturi (2 diplome, ili se radi 12-satno radno vrijeme i vikendi ili mjesecima nema posla, plaća ispod prosjeka, penzije neće biti, ali volim svoj posao)."
Od korisnika je dobio i vrijedan savjet.
"Samo po sebi je teško pomagati drugim ljudima, a ti se još moraš boriti s ovim našim krkanlukom. Gledajući objektivno - ako možeš poći vani, pođi. Evo, sada gore mreže zbog Thompsona, sutra zbog Rimca ili koga već, a država nam ekonomski i demografski propada. Obrazovni, zdravstveni, pravosudni i bilo koji sustav svakim danom je sve gore, a država nam puna lažnih moralista."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....