Na Redditu se povela polemika ispod objave korisnika koji je želio odgovor na pitanje: je li gori fizički ili psihički zamor kad je riječ o radnome mjestu. Ovo je pitanje i jedno od najbržih okidača za bračnu svađu između partnera koji rade "fizikalu" i onih koji svoje osmosatne smjene provode u uredskim stolicama. Jedno je sigurno - s posla rijetko dolazimo "odmorni" - a ako i jesmo - onda zasigurno nešto nismo odradili kako treba.
"Sjećam se da je par ljudi ovdje napisalo komentare u stilu: svi ljudi koji rade fizikalu i na bauštelu koje znam imaju problema s kostima, imaju umjetne kukove sa 30 godina, probleme s leđima, kostima, astmu, bronhitis, otišla su im pluća zbog udisanja boja i lakova i slično. To mi zvuči dosta dramatično. Možete li vi po svom iskustvu i iskustvu ljudi oko vas reći koji su poslovi najgori i ostavljaju najgore posljedice za tijelo? Je li gore dnevno 8 sati sjediti za kompjuterom i Excelom ili 8 sati stajati na nogama na recepciji ili blagajni ili raditi bauštelu?" - stoji u objavi znatiželjnog korisnika.
"Nije dobro samo sjedit 8 sati ali po svim mjerilima je puno gore prenositi vreće cementa 8 sati. Od prvog će te boljet kičma i ako si inače imalo aktivan ne puno više. Od drugog će te boljet sve plus, kao što spominješ, nadišeš se svačeg. Jedno što nisi spomenuo je zdravstvo. Smjene često preko 12 sati, velik dio na nogama, psihički stres, neispavanost. Ovisi o odjelu i poziciji, al bi rekao da su tipa hitnjaci u jednoj od gorih pozicija što se svega tiče, osim plaće koja bi isto mogla biti bolja." komentirao je jedan korisnik, dodajući da misli da je najgore onima koji rukuju kemikalijama.
"Ovako napamet bi rekao da najgore posljedice imaju oni koji rade s organskim otapalima (bilo kakvo lakiranje npr.) i s asfaltom."
Drugi je korisnik pak odlučio upozoriti na psihičke posljedice onih koji rade uredske poslove.
"Uredski posao je usko vezan za veliku količinu stresa. Obično su to takva radna mjesta. Plus dodati tome ubijanje u pojam istih radnih zadataka i problema godinama i desetljećima. Dolaze bolesti psihosomatske prirode. Psiha, dijabetes, srce, tlak, kičma. Mislim da su fizikalci psihički zdraviji i nekako optimističniji prema životu."
Jedna je korisnica podijelila i anegdotu vezanu uz svog terapeuta, pa je time pružila i maleni fragment "stručnog" uvida i mudrosti. Ipak, nije jasno misli li na psihoterapeuta ili pak na fizioterapeuta.
"Pričala sam jednom prilikom sa svojim terapeutom. Veli kad je otvorio praksu mislio je da će mu fizikalci biti najveći klijenti. Zeznuo se. Najviše klijenata ima među ljudima koji rade uredske poslove. Fizikalci tek iza 60 počnu dolaziti. Eto jedna anegdotalna."
Jedan korisnik prokomentirao je da poznaje primjere iz oba svijeta - s relativno istim problemom.
"Znam dva lika koji su imali ozbiljnih problema s kičmom - jedan radi na baušteli, a drugi je IT-jevac... al’ mislim da je daleko gore raditi na baušteli, jer ti možeš trenirati i nekako balansirati to s uredskim poslom, dok za bauštelu to ne pije vode."
Još se jedan korisnik složio s tvrdnjom da su fizički poslovi rizičniji.
"Ja sam počeo rano raditi ljetne poslove kod oca, nosio sam i teglio težak namještaj. Govorili su mi "diži s nogama a ne s kičmom" ali nisam ih tada slušao i radio sam po svome. S 28 godina sam se totalno raspao. Imam 3 ‘iskočena pršljena‘, teške bolove, redovno sam u Hitnoj na injekcijama. U međuvremenu sam završio faks i imam stabilan i dobar posao, ali posljedice teškog fizičkog rada su ostavile trag na mom zdravlju. Inače mi žena radi u IT pa sjedi po cijeli dan no tu se možeš podignuti tijekom radnog vremena i prošetati, što umanjuje mogućnost teške ozljede. Tako da je puno gore raditi teške fizičke poslove nego sjediti 8 sati dnevno."
Da fizički posao i rukovanje teretom, čak i kad se ne radi o velikim težinama, može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, potvrđuje i komentar jednog korisnika.
"Radio sam 2 godine u poljoljekarni, bilo je tu dizanja vreća stočne hrane i gnojiva, po 25 kg. Kilaža nije nešto, ali kad dolazi po 2 palete pune vreća 2 puta tjedno, onda je prilična količina fizikalije u pitanju. Tu su bile i vreće s zemljom. Sve je bilo okej do nekih godine i pol, kad me uhvatila snažna bol u križima, razvio se išijas kojeg držim pod kontrolom s redovnom tjelovježbom. Sad radim posao gdje dosta vremena vozim i puno mi je gore nego kad sam radio fizikaliju. Česte upale tetiva lijevog stopala, bolovi u trtici, bolovi u koljenima itd. Nekako sam došao do zaključka da su najbolji poslovi dugoročno za tijelo gdje se puno hoda, malo sjedi i ništa se ne diže preteško. Malo fizikalije nije naodmet."
No, sličan je slučaj i kod čovjeka koji tvrdi da radi uredski posao, koji ga je također koštao zdravlja.
"Stari, da 8 sati sjediš ispred kuće i ne radiš ništa, kad-tad ćeš osjetiti neke posljedice. Evo, 7 godina sam u kancelariji i već vidim kako me leđa j*bu i baš mi je nedavno rekla žena da sam se dosta već pogrbio. Da doslovno imam grbu na leđima kao deva. Punac je strojar i 25 godina radi na bageru. Ima 65 godina i jedva se digne iz stolice, pogotovo ako sjedi sat, dva vremena. Svaki posao koji ima neku ponavljajuću radnju - isti pokreti rukom, isti način sjedenja, isti način držanja nečega - kad-tad ćeš naj*bati", priznaje čovjek, dodajući da jedini spas može biti genetika.
"Jedino je dobro ako si nagrađen nekom dobrom genetikom pa ako nećeš imati neke predispozicije da će ti nešto brže otići nasuprot neke druge osobe. Gledam ženu, recimo. Iz godine u godinu sve više joj se kvari vid. Ne pomaže joj to što enormno vrijeme provodi za laptopom, nad ispitima, nad knjigom, nad radovima, pišući radove/knjige... Ali genetski je u ku*cu kad joj stari nosi naočale i stara isto plus njenoj staroj lagano bježe oči, teti nadaleko bježe oči, sestrični bježe oči, a i baka je bila ćorava."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....