‘Jesam ja Hrvat ili Srbin?‘ Oca slomilo sinovo pitanje: Da meni roditelji ovo naprave, završili bismo s njima zauvijek!

Jedna objava s društvenih mreža izazvala je brojne reakcije korisnika nakon što je otac opisao situaciju s kojom se suočila njegova obitelj. Naime, njegov sedmogodišnji sin, dijete iz hrvatsko-srpskog braka, našao se usred rasprava odraslih o nacionalnom identitetu, iako, kako tvrdi otac, dosad nikada nisu pridavali posebnu važnost tome tko je koje nacionalnosti.

Obitelj živi u Njemačkoj, gdje su se supružnici i upoznali. On je Hrvat iz Osijeka, ona Srpkinja iz Novog Sada, a njihov sin odrastao je okružen objema obiteljima i običajima. Za Božić posjećuju njegovu obitelj u Slavoniji, a za pravoslavni Božić odlaze njezinima u Srbiju.

No sve se promijenilo kada je dječak iz škole došao s pitanjem koje je roditelje ostavilo bez riječi.

Otac navodi da mu je objasnio kako može biti ponosan na obje strane svoje obitelji, no tada je doznao da su mu djedovi, svaki na svoj način, pokušavali nametnuti vlastiti odgovor.

Dječak je, tvrdi, zbog svega završio u suzama, ne želeći birati između ljudi koje jednako voli.

Screenshot Facebook

Njegovu ispovijest prenosimo u cijelosti:

"Ja sam Hrvat iz Osijeka, žena mi je Srpkinja iz Novog Sada. Upoznali smo se u Münchenu, vjenčali se i dobili sina koji danas ima sedam godina.

Nikad nismo imali problema zbog toga tko je odakle. Barem sam ja tako mislio.

Za Božić idemo mojima u Slavoniju, za pravoslavni Božić njezinima u Srbiju. Mali uživa, dobije dvaput poklone i njemu je to najnormalnija stvar na svijetu.

Prije nekoliko dana došao je iz škole i pitao me: ‘Tata, jesam ja Hrvat ili Srbin?‘

Rekao sam mu da je i jedno i drugo i da se time može ponositi.

Onda mi je ispričao da mu je djed, moj otac, preko telefona rekao da je on Hrvat i da to nikad ne smije zaboraviti. A drugi djed mu je prošlog ljeta govorio da je ipak Srbin jer mu je mama Srpkinja.

Navečer je sin sjedio na krevetu i plakao. Kaže da ne želi birati između dvije bake i dva djeda.

Nazvao sam oca i zamolio ga da prestane s tim pričama. Uvrijedio se. Kaže da se ne smijemo odreći svojih korijena.

Žena je isto razgovarala sa svojima. Njezina majka sada govori da je mi pokušavamo udaljiti od unuka.

A mali nas je jučer pitao može li jednostavno biti Nijemac, jer ga onda nitko neće tjerati da bira.

Ne mogu vam opisati koliko me je to zaboljelo.

Mi smo se zavoljeli bez obzira na nacionalnost, a sad naše dijete mora nositi teret nekih starih svađa koje uopće ne razumije."

Evo i nekih od komentara:

– Ja sam musliman iz BiH, supruga Srpkinja iz Srbije i nemam taj problem jer se u nas dijete izjašnjava kao Jugoslaven i ne zna, hvala Bogu, šta je ovo, šta je ono, nego cijeni ljude po srcu i duši. Tako smo je odgajali. Treba čovjeka gledati po srcu i duši, a ne po vjeri.

– Neka tvoji i njeni ostave frustracije sa strane.

– Ja bih mu rekla da je oboje i da zato duplo više vrijedi. Kada odraste, shvatit će... 

– Da sam sretan sa svojom ženom i djetetom, i da mi roditelji ovo rade, završili bismo s njima zauvijek! 

– Svuda u normalnim odnosima otac je taj koji daje familiji pečat onoga što je. Valjda kapiraš. To je jednostavno ko ti je sin. Tvoj otac je u pravu.

– Isti slučaj i kod mene, pretužno je to... 

– Objasnite mu da je samo dječak, a kada naraste, postat će čovjek i samo to je bitno.